Piše: Ivan VRLJIĆ
Advent je vrijeme kroz godinu tijekom kojega se pripremamo za rođenje Spasitelja svijeta. Ako se osvrnemo na rođenje Isusa Krista i njegov dolazak na Zemlju, primijetit ćemo da nije bilo svjetlucavih svjetala, kojekakvih poklona i kićene razbarušenosti. U biti, advent je vrijeme priprave, iščekivanja toga velikog rođenja, ali i vrijeme kad bi ljudsko biće trebalo pred sebe staviti moralni obzor ili barem preispitati vlastito ponašanje. Slavljenje adventa svjetlucavim iskrama nije toliko težak teret čovječanstvu ili samome čovjeku, ali svakako nije pravi i vjerodostojan način iščekivanja Spasitelja. Pitamo se zbog čega? Eklatantan je primjer rana komercijalizacija adventa. Advent nije ni počeo,a već je okićen čitav grad, prisutni su zimski motivi kao i beskompromisna težnja za kupovinom toliko beznačajnih stvari. Živimo u vremenu kad su bit i prava poruka adventa pokloni i okićenost arhitektonskih zdanja pored kojih leži beskućnik ili čovjek kojemu treba savjet, sažaljenje ili skrb. Kad bi sam Spasitelj došao, sigurno bi prvo primijetio bolesnika, siromaha, čovjeka kojem treba pažnje, skrbi i njege. Naša je vanjština zamijenila nutrinu, postali smo robovi stvari, želja, prohtjeva i materijalnosti. Suvremeni je čovjek, iščekujući advent, zaslijepljen bezličnom količinom reklama i lažnoga blještavila da najčešće ne primjećuje i ne spoznaje bit adventa, a to je briga za brata čovjeka i svojevrsna katarza samoga sebe. Tematska je određenost adventa usmjerena na ono izvanjsko, pa tako svaki grad ima određeni način proslave adventa uz nezaobilazne fritule, kobasice, kuhano vino ili prigodan poslovni domjenak. Humanitarne akcije imaju iskonski smisao adventa, no postali smo suviše zatvoreni, sebični i nijemi za potrebe drugih. Advent kao vrijeme kroz godinu treba i mora imati značaj ljudskosti, moralnoga obzira i asketizma. Naši stari – bake i djedovi znali su spoznati pravi smisao adventa u obiteljskom okruženju, molitvi, radu i predanosti bratu čovjeku. Oni možda nisu imali okićeni dom kao suvremeni gradovi ni štandove s raznim bogatim asortimanom povrća, mesa i raznih prerađevina, ali su znali da je naš Spasitelj rođen u svratištu, siromašnoj štalici uz studen, zimu,nedostatak svjetla i blještavila lampica. Advent zasigurno treba biti dostojno slavljen u krugu obitelji kako inače i biva slavljen. Treba samo promijeniti svijest ljudi da nikako ono izvanjsko nije ključni temelj proslave adventa. Naš Spasitelj i danas tijekom adventa poručuje: nisu bitna svjetla, bitan mi je brat čovjek!
(Preuzeto s kerigma-pia.hr)
