Bogu, Stvoritelju i Otcu svih ljudi još su jednom predstavnici kršćanskih Crkava zajedno s poglavarom Katoličke Crkve papom Franjom te predstavnici velikih svjetskih religija – bez sinkretizma, svaki u okvirima svoje tradicije i kulta, čak i na različitim mjestima u gradu – uzdignuli molitvu za mir na Svjetskom danu molitve za mir održanom u Asizu, gradu sv. Franje Asiškoga, u utorak 20. rujna. A svijetu je poslana poruka da je uz Božju pomoć mir moguć, da treba neumorno moliti za mir i raditi na miru, u čemu su religije pozvane dati velik doprinos, te nadasve da treba pobijediti ravnodušnost prema ratovima i njihovim žrtvama, među kojima istaknuto mjesto zauzimaju izbjeglice i migranti ponukani na iseljavanje zbog bijede izazvane sukobima. Dan molitve bio je i povod za prisjećanje na velikoga proroka suvremenosti, sv. Ivana Pavla II., koji je prije trideset godina, u listopadu 1986. godine, prvi pozvao vjerske poglavare u Asiz na molitvu za mir. Slični su susreti, na kojima je sudjelovao Ivan Pavao II., održani 1993. (taj je susret potaknut ratovima na prostoru bivše Jugoslavije) i 2002. godine, nakon terorističkih napada na New York, a papa Benedikt XVI. bio je inicijator susreta 2011. godine.
»Došli smo u Asiz kao hodočasnici«
Nakon molitve različitih vjerskih zajednica na različitim mjestima u gradu sv. Franje, središnji je skup, koji je završio potpisivanjem zajedničkoga poziva na mir, njegovom predajom djeci – a ona su ga proslijedila predstavnicima svijeta politike – održan na Trgu sv. Franje Asiškoga. Na pozornicu se papa Franjo popeo u društvu rabina Abrahama Skorke iz Argentine, Abbasa Shumana, dopredsjednika Sveučilišta Al-Azhar (Kairo, Egipat) kao središnje teološke i pravne ustanove sunitskoga islama, te Gijuna Sugitanija, najvišega savjetnika Budističke škole Tendai u Japanu. Skupu su nazočila i trojica najviših predstavnika kršćanskoga svijeta, ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I., sirsko-pravoslavni patrijarh Antiohije Ignatius Efrem II. te primas Anglikanske Crkve canterburyjski nadbiskup Justin Welby.
»Došli smo u Asiz«, rekao je papa Franjo u svojem govoru, »kao hodočasnici, u potrazi za mirom. Nosimo u sebi i pred Boga stavljamo očekivanja i tjeskobe mnogih naroda i osoba. Žeđamo za mirom, želimo svjedočiti, a nadasve nam je potrebna molitva za mir, jer mir je Božji dar, a na nama je da ga zazivamo, prihvatimo i uz njegovu pomoć danomice izgrađujemo.«
Rađa se »poganstvo ravnodušnosti«
Dolazak u Asiz podrazumijeva fizički pokret, ali »nadasve pokret duše« i »konkretne duhovne odgovore da bismo nadvladali zatvorenosti te se otvorili Bogu i braći«, rekao je Sveti Otac uvevši nazočne u prvu veliku temu svojega govora. Riječ je o »velikoj bolesti našega doba«, o ravnodušnosti. »To je virus koji paralizira, čini nas tromima i bezosjećajnima, bolest koja napada samo središte religioznosti, rađajući novo poganstvo: poganstvo ravnodušnosti«, rekao je Papa, stvorivši još jednu sintagmu koja će zacijelo naći mjesto u jezičnom blagu kad god se ubuduće bude govorilo o miru.
»Ne možemo«, nastavio je Papa, »ostati ravnodušni. Danas svijet žarko žeđa za mirom. U mnogim se zemljama trpi zbog ratova koji su često zaboravljeni, ali su uvijek uzrok patnje i siromaštva. (…) Mislim na obitelji čiji je život izokrenut, na djecu koja u svojem životu nisu upoznala drugo doli nasilja, na starce koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju. Svi oni silno žeđaju za mirom. Ne želimo da te tragedije padnu u zaborav. Želimo zajednički dati glas onima koji trpe, koji su bez glasa i koje nitko ne sluša. Oni dobro znaju, često bolje od moćnika, da u ratu nema budućnosti te da sila oružja razara životnu radost.«
Pozvavši na molitvu za mir – jer »mi oružja nemamo« – Sveti je Otac istaknuo: »U Bogu, izvoru zajedništva, potražimo bistru vodu mira za kojom čovječanstvo žeđa. Ona ne može izbiti iz pustinja oholosti i parcijalnih interesa, iz suhoga tla zarade pod svaku cijenu i trgovine oružjem.« Istaknuvši različitu religijsku pripadnost okupljenih, koja međutim »nije razlogom sukoba, polemike ili hladne distanciranosti«, Papa je rekao: »Nismo molili jedni protiv drugih, kao što se nažalost znalo događati u povijesti. Bez sinkretizama i bez relativizama molili smo jedni pokraj drugih, jedni za druge.« Uslijedio je dio u kojem je Papa citirao svoje prethodnike Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., koji se sa sadašnjim Papom slažu da je nedopustivo nasilje opravdavati religijskim argumentima. »Nemojmo se umoriti ponavljajući da Božje ime nikada ne može opravdati nasilje. Samo je mir svet. Samo je mir svet, a ne rat«, rekao je Papa.
Pokretati procese mira
Još je jednom snažno istaknuo važnost molitve i suradnje. »Danas smo«, rekao je, »molili za sveti dar mira. Molili smo da se savjesti pokrenu te da štite svetost ljudskoga života, da promiču mir među narodima te da čuvaju stvorenje, naš zajednički dom. Molitva i konkretna suradnja pomažu nam da ne ostanemo zatvorenicima logika sukoba te da odbacimo pobunjenička stajališta onih što znaju samo prosvjedovati i srditi se. Molitva i želja za suradnjom idu za istinskim, a ne iluzornim mirom; ne za pasivnošću onih koji izbjegavaju poteškoće te se okreću na drugu stranu ako njihovi interesi nisu ugroženi; ne za cinizmom onih koji peru ruke od problema koji nisu njihovi; ne za virtualnim pristupom onih što sve i svakoga prosuđuju za tipkovnicom računala, ne otvarajući oči pred potrebama braće i čuvajući se da ne uprljaju ruke zbog onoga tko je u potrebi. Naš je put uranjati u situacije i davati prvo mjesto onomu tko trpi; suočiti se sa sukobima i rješavati ih iznutra; dosljedno ići putovima dobra, a odbacivati prečice zla; strpljivo pokretati, s Božjom pomoći i s dobrom voljom, procese mira«, rekao je Papa. Četiri je riječi, uz napomenu da ih je lako izgovoriti, a teško provesti u djelo, Sveti Otac stavio na srce okupljenima: oproštenje, prihvaćanje dijaloga, suradnja i odgoj, koji je nazvao »svakodnevnim učenjem teškoga umijeća zajedništva, usvajanjem kulture susreta, pročišćujući svijest od svake kušnje nasilja i krutosti, koji su protivni Bogu i čovjekovu dostojanstvu«.
Vjernike različitih religija Papa je pozvao da u ime suradnje za mir odbace »teška bremena nepovjerenja, fundamentalizma i mržnje«, a vođe naroda pozvao je da se »ne umore promičući putove mira te da gledaju onkraj parcijalnih i trenutačnih interesa«. »Neka uši ne ostanu zatvorene pred Božjim pozivom savjestima, pred vapajem siromaha za mirom i pred dobrim očekivanjima mladih naraštaja«, pozvao je Papa.
»Svi su oni braća i sestre Raspetoga«
Dok su se, prije završnoga zajedničkoga susreta, druge religijske skupine okupile na molitvu na različitim punktovima živopisnoga grada, svi su se kršćani sa svojim poglavarima, uključujući i papu Franju, okupili na ekumensku molitvu u donjoj bazilici velebne crkve posvećene asiškomu svetcu. Za vrijeme molitve zapaljena je po jedna svijeća za svaku zemlju koja je u ratu. Na molitvi je Sveti Otac održao razmatranje u kojem je govorio o značenju Isusovih riječi »Žedan sam«, aludirajući na geslo čitavoga ovogodišnjega Svjetskoga dana molitve za mir: »Žeđ za mirom – Religije i kulture u dijalogu«. Spominjući se misli sv. Franje i nedavno kanonizirane sv. Majke Terezije, Sveti je Otac poručio da se Isusova žeđ za ljubavlju »taži našom suosjećajnom ljubavlju, a tješi ga se kad se prignemo nad tuđim bijedama«.
»U njegovu ‘Žedan sam’«, nastavio je Papa, »možemo čuti glas patnika, skriveni vapaj nevinih malenih kojima je uskraćeno svjetlo ovoga svijeta, tjeskobnu molbu siromaha i potrebitih mira. Mir zazivaju žrtve ratova koji mržnjom truju narode, a zemlju oružjem; mir zazivaju naša braća i sestre koji žive pod prijetnjom bombardiranja ili su prisiljeni napustiti dom i iseliti se u nepoznato, lišeni svega. Svi su oni braća i sestre Raspetoga, maleni u njegovu kraljevstvu, ranjeni i sprženi udovi njegova tijela. Žedni su. No tko se brine da bi im odgovorio? Prečesto se susreću sa zaglušujućom šutnjom ravnodušnosti, sebičnošću inkomodiranih, hladnoćom onih što gase njihov vapaj za pomoći lakoćom kojom mijenjaju program na televiziji.«
Sveti Otac ručao s izbjeglicama i migrantima
Kao kršćani, »pozvani smo razmatrati otajstvo Ljubavi koja nije ljubljena i ulijevati milosrđe u svijet«. Kao učenici Raspetoga koji je na križu zlo preobrazio u dobro, »i mi smo pozvani biti ‘stabla života’ koja apsorbiraju onečišćenje ravnodušnošću te svijetu vraćaju kisik ljubavi«, rekao je papa Franjo.
Na dočeku pape u Asizu, u koji je stigao helikopterom oko podneva, bili su i moderatori brojnih predavanja, okruglih stolova i tribina. Naime, u organizaciji katoličkoga mirotvornoga pokreta Zajednice sv. Egidija, od nedjelje 18. rujna u Asizu se održavao redoviti molitveni dan, kakve spomenuta zajednica organizira svake godine u različitim gradovima. Papa je na neki način bio gost na manifestaciji. Premda kratak, Papin boravak u Asizu nije prošao bez geste. Naime, osim vjerskih čelnika i uglednika, sa Svetim je Otcem ručalo 12 izbjeglica i migranata, koji su stigli u Italiju posredovanjem Zajednice sv. Egidija. Među njima su, prema agenciji Kathpress, bile dvije osobe iz Palestine, tri iz Sirije i dvije iz Armenije. Dvije su gošće pobjegle pred terorom nigerijske islamističke skupine Boko Haram, a s Papom je ručala i jedna Eritrejka i mladić iz Malija koji je spašen pri prijelazu Sredozemlja plovilom.
Prije popodnevne molitve i završnoga zajedničkoga okupljanja Sveti se Otac pojedinačno susreo s patrijarsima Bartolomejem i Ignatiusom Efremom, s anglikanskim primasom Welbyjem, poljskim sociologom i filozofom Zygmuntom Baumanom, s predsjednikom indonezijskoga Vijeća ulema Dinom Syamsuddinom te velikim rabinom Davidom Rosenom.
Izvor: Glas Koncila 39 (2205) | 25.9.2016.
