U nedjelju, 6. prosinca 2020., na blagdan svetoga Nikole našu župu pohodio je mons. Petar Palić, novi biskup mostarsko – duvanjski i upravitelj trbinjsko – mrkanski. Predslavio je sveto misno slavlje u 11 sati, a u suslavlju su bili don Domagoj Markić, biskupov tajnik i župnik don Ivan Perić.
Naša prostrana crkva bila je puna, a bilo bi i još više ljudi da nije ove nesretne epidemiološke neprilike.
Zbog onih koji nisu bili, a željeli su čuti našeg novog biskupa, ali i zbog onih koji se žele podsjetiti o čemu je govorio, propovijed donosimo u cijelosti:
II. DOŠAŠĆA /B/
Župa sv. Marka i Luke, Cim-Ilići, 6. prosinca 2020.
Liturgija ove nedjelje, druge nedjelje došašća, nudi nam, po proroku Izaiji, kojega smo čuli i danas, mogućnost razmišljanja o vrlo aktualnoj temi, a to je utjeha, suočena s općim očajem koji se uvlači u naše životne sredine.
Kao što je, prije Isusova dolaska, Izabrani narod proživljavao vrijeme tuge, tame i očaja, do te mjere da prorok tumači drukčiju perspektivu utjehe koja dolazi s neba, tako i mi danas moramo podići pogled prema nebu. I zatražiti odozgor da Gospodin intervenira, djeluje kako bi izliječio srce ovog čovječanstva ranjenog tolikim zlima koja moraju biti odstranjena da bi se svakom čovjeku vratilo dostojanstvo.
„Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje“, riječi su utjehe Božje po proroku Izaiji.
Ova perspektiva pozitivnosti, razrješenja prethodnih problema u narodu Božjem, koja je istaknuta u odlomku iz prvog čitanja, postaje konkretna hrabrom najavom onih koji su pozvani reći popu pop, a bobu bob, tj. koji govore iskreno.
Glas u pustinji koji je tražio obraćenje bio je u ono vrijeme prorok, u Isusovo vrijeme Ivan Krstitelj, i u dva tisućljeća kršćanstva to su svi oni glasovi koji su se digli da brane život, mir, pravdu, istinu, moral, poštenje.
Što je onda nama danas učiniti? Očistite stepu da biste napravili mjesta Gospodinu koji dolazi ovog Božića. A pod stepom podrazumijevamo naš život koji se sastoji od toliko suhoće, posebno duhovne. Nadalje, potrebno je povisiti doline i spustiti brda i planine, ne mislimo toliko tehnološki, nego kirurški u našim srcima i umovima, tako da ponos, umišljenost, arogancija, superiornost nestanu iz nas i krepost poniznosti probije svoj put. Potrebno je duhovno obogaćenje, nutarnje bogatstvo za doček Gospodinova dolaska.
Ovome treba dodati hrabrost da objavimo, da naviještamo slavu Božju kroz naše poslanje u svijetu, ne bojeći se onih koji nam se mogu suprotstaviti i onih koji s nama ne dijele isti put, isti hod i istu vjeru.
Šutnja, strah, zatvaranje u bunkere koji čekaju da oluja prođe ne pomaže kršćanima da budu vjerodostojni i svjedoci onoga što svojim ustima ispovijedaju. A s prorokom se i mi penjemo na planinu da naviještamo dobre stvari i pružamo dobre, blage vijesti.
Podignimo snažno glas, bez straha i recimo svima u ovom došašću: Evo Boga našega! 2
Gle, Gospod Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njime,
i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim skuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje.“
Taj Bog beskrajne dobrote dolazi k nama, brine se o stadu i uzima u naručje janjce, najkrhkije i najslabije ljude, držeći ih na svom srcu. Prekrasna slika koju nam prorok nudi o Bogu koji voli svoj narod i voli cijelo čovječanstvo. Čovječanstvo koje treba pronaći put koji vodi do Boga.
I danas, kao i u Isusovo vrijeme, žurno trebamo mnoge proroke poput Ivana Krstitelja koji imaju hrabrosti živjeti i govoriti u skladu s jasnim evanđeoskim stavovima, važećima u ono vrijeme i važećima posebno u naše doba.
Što je Ivan Krstitelj rekao, navijestio i tražio? „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Njegovo svjedočenje i njegova hrabrost izazvali su zanimanje ljudi. Ivan postaje oruđe u Božjim rukama da pozove na obraćenje one koji žive u grijehu.
Imamo li snage za obraćenje i obraćati? Apostol Petar nas podsjeća u odlomku ove nedjelje da „jedno ne smijemo izgubiti iz vida“, odnosno da budemo svjesni da Gospodin dolazi i da se naš način prosuđivanja, prema vremenitim kategorijama, ne odražava u Božjoj misli. Doista, „kod Gospodina je jedan dan poput tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.“ Gospodin ne odgađa ispuniti svoje obećanje, čak i ako neki govore o sporosti. Umjesto toga, on je velikodušan s vama, jer ne želi da itko propadne, već da svi imaju priliku da se obrate.
Poziv na osobno obraćenje ponavlja i Petar, nakon Ivana Krstitelja. S obzirom na činjenicu da će Gospodin ionako doći, kakvo mora biti naše ponašanje? Dan nam je odgovor: moramo živjeti u svetosti i odlikovati se pobožnošću. S posljednjom preporukom: “Uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.”.
Stoga, čini se da nemamo baš puno vremena za raspravu i razmišljanje, nego krenimo odmah na posao kako bismo se bolje pripremili za Isusov dolazak ovog Božića, mijenjajući svoj način razmišljanja i djelovanja, zbog ovog događaja koji je obilježio povijest čovječanstva, u otajstvu utjelovljenja, muke i uskrsnuća Isusa Krista, Riječi koja je postala čovjekom. Amen.
