Iz zatvorskog dnevnika kardinala Pella

Nevjerojatna je zla sila bila usmjerena protiv ovog nevinog čovjeka.

U svojem dnevniku Pell bilježi da su mu u zatvoru iz ormarića uklonili remen. Kada su ga vozili u sudnicu, hlače su više puta padale. Kako bi izbjegao javno sramoćenje, prikopčao je hlače na gumb od košulje. Kasnili su mu s čistim rubljem, nisu dostavili pribor za brijanje pa je u takvom izdanju primao posjete u zatvoru, nisu mu na vrijeme počistili sobu, molio je da mu lisice za ruke budu veće jer su male bile preuske i tako bolne za ruku. Na to mu je odgovoreno pozitivno, ali “da onda” moraju mijenjati kombi za prijevoz. ( Zatvorenici visokog profila pa je valjda prikopčan posebno za vrijeme prijevoza…) Molio je, s obzirom na svoju visinu i zdravstvene probleme, više stolice u sobi. WC i sjedalice u zatvoru su postavljeni dosta nisko. Spominje bar 10 puta da mu Časoslov za korizmu još nije dostavljen pa je ispočetka molio svezak kojeg je ponio sa sobom. Nisam zasad primijetio njegov komentar, ali je Pell u tom “krivom” Časoslovu čitao o Jobu. Znamo sve kakve su patnje zatekle ovog biblijskog lika. Slučajno se Pellu “namjernom ili slučajnom” pogreškom nametnulo čitati o njemu? Zatim, i Australija ima zatvorske kapelane. Pell bilježi i problem kada časna nije mogla pristupiti i donijeti mu svetu Pričest. Sve što se događalo – uvijek se kasnilo barem sat vremena.

Kada je kombi Pella vraćao iz sudnice, bio je raščupane kose, košulja nije bila zakopčana oko vrata pa je kolar bio na pola. Znalo se ponekad primijetiti pomalo “neurednog” Pella. Ali ako su mu, očito sa zlom namjerom, i remen uklonili tako da mu padaju hlače, onda se drugim stvarima ne treba čuditi. Nisu htjeli da skida lisice u sudnici dok je pričao s obranom ( prije službenih stvari ) pa su na insistiranje njegova tima ipak lisice bile uklonjene.

Inače, vrijedi podsjetiti da je Pell imao mogućnost pozvati se na svoj diplomatski imunitet i tako izbjeći sve ove torture. Čovjek koji bi gadno zaglibio, to bi napravio. No, za njega nije bilo dvojbe. Odlučio je poći na sud i očistiti svoje ime. Zatim, nije htio niti raspravljati o mogućnosti da moli nižu kaznu. Piše da je time htio izbjeći bilo kakve “kompromise” sa sudom. Htio je stvari istjerati na čistac. Kaže da je za vrijeme čitanja presude ( sudac Kid ) odlučio gledati suca u oči i moliti za njega. Na njegove navode samo je u sebi komentirao ” laž, fake…” . Sudac je morao slijediti proceduru jer je porota odlučila da je Pell kriv, ali kardinal piše da ni sudac nije vjerovao u to, da je u presudi jasno naznačeno kako porota nešto smatra što je trebalo biti nekakav signal za suce u žalbenom postupku. Jedna od prisutnih u sudnici kaže da se tada osjetil prisutnost zla.

Ono što me kod Pella posebno fascinira jest njegova briga da netko ne bi možda bio sablažnjen ili prestao biti praktičnim vjernikom kada vidi njegovu osudu. Svjedočanstva koja Pell preko pisama prima govore upravo suprotno: sa župa stižu izvještaji o buđenju vjernika i većoj prisutnosti na obredima nego godinama prije. Iako je mentalitet militantnog sekularizma htio uništiti i poniziti ovog čovjeka, milost Božja učinila je da “krv mučenika bude sjeme novih kršćana”.

Prateći Pellovu misao u njegovom dnevniku može se zaključiti da se radi o svetačkom liku. Iako je to još uvijek živ čovjek, pa ga ne treba i i ne smijemo kanonizirati, u njemu se u potpunosti prepoznaje lik blaženoga Alojzija Stepinca. Dok je trajao sav onaj rat i sage po sudu, u jednom tekstu govorio sam upravo o tome: Pell i Stepinac – potpuno iste svetačke duše i mučenici.

Iako Pell piše da su prema njemu postupali s poštovanjem, ovih nekoliko crtica ( remen, čisto rublje, pribor za brijanje ) ostavljaju dojam da se netko tu htio iživiti na njemu, htjeli su ga poniziti, osramotiti… Mislim, postaviti čovjeku lisice na ruke i onda ga pustiti da hoda s hlačama koje mu padaju jer nema remen???

Najprije su ga uništili, a onda su i za “haljine njegove htjeli baciti kocku”. Job i Krist – patnja i mučeništvo koje se utjelovilo u ovom čovjeku koji piše da mu je neugodno kada ga uspoređuju s Kristom. Kaže da je njegova patnja tek jedan mali dio u svemu tome (parafraziram).

Redovito moli i dijelove molitve Časoslova prikazuje za žrtve zlostavljanja, cijelo vrijeme moli i za zlostavljanje, za Crkvu i za Papu.

Donosi i navode stručnih ljudi koji su se, s obzirom na protuslovlja i nedosljednosti optužnice, čudili da je njegov slučaj uopće dospio na sud. Odvjetnik koji ga je branio kaže da u životu nije vidio jači slučaj ( misli na argumente i solidnu poziciju obrane ). Zato je Visoki sud, najviša instancija Australije, oslobodio Pella omjerom 7:0. Jednoglasno su najveći pravni eksperti kazali da je sud djelujući razumno morao osloboditi Pella. Ipak, sud ga je bio proglasio krivim i to na temelju jednog jedinog iskaza koji ničim nije bio potkrijepljen, a prepunog protuslovlja i nedosljednosti.

I da se vratimo na Pellov Časoslov, slučajno ili ne – kada je Pell osuđen, Crkva je te srijede za molitvu Srednjeg časa u Časoslovu odredila psalam 94. u kojem se moli:

Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom

kad nevolje stvara pod izlikom zakona?

Nek samo pritišću dušu pravednog

nek osuđuju krv nedužnu”.

Na dan kad je Pell oslobođen, u onom Časoslovu kojega su mu “slučajno” kasnije dostavili, u Službi čitanja se prema psalmu 37. molilo o sudbini pravednika i bezbožnika. Kaže taj psalam:

” Bezbožnik vreba pravednoga

i smišlja da ga usmrti.

Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti

i neće dopustiti da ga na SUDU OSUDE.”

Nevjerojatno kako Bog ispravno piše pa čak i po našim glupostima. Sve će se na koncu morati podložiti Providnosti Božjoj.