Je li Eurosong glazbeno natjecanje ili prisilno nametanje “novih” vrijednosti?




Zadnjih dana svjedočimo tome kako je Eurosong kao prestižno glazbeno natjecanje poprimio razmjer začudnih priliva novih vrijednosti poput „šmrkanja stakla na stolu“ ili pak bradate žene ili muškarca koji posjeduje milozvučan ženstven glas. O čemu je zapravo riječ? Gledajući povijest Eurosonga kao glazbenog natjecanja, rijetki će reći da ovdje raspravljamo o ukusima ili neukusima u glazbi, ali nigdje ne piše izričito nametanje nečega u vidu zakulisne igre nametanja nemoralnih scena kao poželjnih ili unaprijed odabranih. Glazba kao univerzalna vrijednost sigurno ima dublju misaonu pouku u odnosu na druge umjetnosti. S razlogom se kaže da tko pjeva, dva puta moli. Ako je „molitva“ postala ravna „šmrkanju stakla“ pobjednika Eurosonga za stolom ili bradatoj ženi i koji put voditeljici s rasplamsanim duginim bojama, onda takva molitva nije prirodna i nema božanski temelj. To je „nemolitva“ opredjeljenja koje nastoji povući mlade za nos putem rugla i srama i opetovanu ništavnu vrijednost što više približiti širim narodnim masama gladnima ludih senzacija. Takav Eurosong nema ništa božanskoga i hvale vrijednog ljudskog, nazovi, projekta. Molimo i mi laici da izopačene vrijednosti ne dođu tako olako u odaje mladih jer se šire poput metastaze na sva okolna tkiva društva. Molimo da svijet ne gleda u idole žedne krvi i moralnog sakaćenja društva. Načelno gubimo prave vrijednosti nauštrb pokvarenih koje vrlo lako zavode mladi svijet koji nema vodiča i pravi svjetonazor. Ovdje je riječ o suludoj igri odgovornosti koju prisilno nameće moderni svijet. Poruke koje nam šalje takva igra su: „Radi što želiš!“, „Nema Boga!“, „Opusti se i uživaj!“, „Ne postoji rod, majka i otac!“, „Homoseksualizam je normalna i poželjna pojava“. Najbolje je svim takvim nastojanjima i argumentima odgovoriti protupitanjima: „Tko stoji iza svega ovoga?“ i „Jesmo li na pomolu nečega što je propast postojećeg svijeta ili nova Sodoma i Gomora?“. Ne znamo ni sami! Isus jasno u Evanđelju kaže da će sablazni doći, a jao onome koji bude okužen takvim sablaznima. Nema veće sablazni nego prihvatiti ovakvo stanje i govoriti o normalnim okolnostima. Ništa ovdje nije normalno, a sve se to krije pod pojmom slobode. Na pamet mi pada vlastita misao: „Povijest nevolja počinje s čovjekom, a završava s lažnom slobodom bez odgovornosti. A odgovornosti ovdje nažalost – nema.

Autor teksta: Ivan Vrljić