Dok razmišljam o prolaznosti vremena, čini mi se, kako vrijeme prolazi brzinom “munje”! Munja u tami zasja svom jačinom, osvijetli put, prolazi i nestane, a posljedice se ipak negdje dogode i ostave svoj trag. Najčešće negativan. A mi? Kako se oslanjamo na svoje vrijeme? Dođe li i prođe mimo nas, baš poput munje. Psihoanalize kažu kako najčešće nismo svjesni brzine prolaznosti vremena. A mi, u vremenu i s njime ostajemo isti i slabo se mijenjamo na bolje. Zašto? Upravo zato jer nas se tiču i naše traume života koje ipak ostavljaju svoj trag poput munje koja pali, puca ili ubija, što znači da često u svakodnevnim situacijama pucamo, bacamo munje i ostavljamo trag, kako pozitivan tako i negativan. Stoga potrebno je “stati na loptu” i pitati se gdje smo? Baš to! Jer, vrijeme koje nam prethodi upravo je vrijeme pogodno za zaustaviti se i učiniti nešto za svoju dušu, pa i tijelo. Dakle, korizma je vrijeme koje nas poziva na novi život! Zato pokušajmo čuti poruku, osmisliti i usvojiti ju! Pa ne znam po koji puta pitamo, a što je to korizma? Odgovor glasi: Korizma je vrijeme crkvene godine u trajanju od 40 dana. Započinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog Četvrtka. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju, a Ilija na Horebu. A latinska riječ quadragesima, označava četrdesetnicu, što govori o razdoblju od četrdeset dana prije Uskrsa. Ujedno je to i priprema za pashalni misterij. Liturgijska boja je ljubičasta. Pod Euharistijskim slavljem se ispušta aleluja i Slava. Najčešći simboli koji se vežu uz korizmu su: križ, trnova kruna, pepeo, čavli, čekić, koplje, kalež, ljestve, kamen, ljubičasta boja… Da bismo što dublje i osobnije doživjeli korizmu, bilo bi dobro svaki dan pronaći bar neki kutak molitve, sabranosti i tišine u kojoj Bog progovara.
