Krizmanici, razvijajte darove Božje!

Krizma je posebno duhovno slavlje u katoličkoj obitelji i župi. Puno svjesnije i doživljenije od prve sv. Pričesti, barem za pet godina tjelesnoga i vjeronaučno-duhovnoga rasta. Za prvu sv. Pričest župnik i vjeroučiteljica, časna ili laikinja, priprema djecu za duhovan i sakramentan susret s Kristom proslavljenim, sve u strahu i trepetu, uz prethodnu ispovijed. Prvopričesnik na pitanje: Koja je razlika između kruha i Euharistije? mirno odgovara: kruh je običan kruh, a Euharistija je – Euharistija! Kod Pričesti nema kume, nema ni nekoga vanjskoga dara, sav je dar u živoj božanskoj osobi Isusa Krista.

A krizmanik je već 15-godišnjak ili 16-godišnjak koji izlazi iz osnovne i misli glavom na srednju školu, na životno usmjerenje već prema talentima koje u sebi osjeća i nosi. Za krizmu opet župnik ili njegov kapelan priprema kandidate na susret s darovima Duha Svetoga, uz prethodnu očišćenu i raskajanu dušu. Ali kako je sakrament krizme stvarno milosna i sakramentna potvrda krštenja, potvrda po tome što krizmanik svjesno prihvaća ono što je kao novorođenče nesvjesno primio vjerom svojih roditelja, onda se hoće i kum s krštenja ili po slobodnu izboru. I obiteljska se vanjska fešta proširuje. I obitelji se povezuju, skumuju, spijateljuju.

Krizma u crkvi Krista Dobroga Pastira, koja objedinjuje i okuplja obje župe: i Sv. Marka iz Cima i Sv. Luka iz Ilića u Mostaru, već se dijeli treća po redu, ovaj put na svetkovinu – 4. nedjelju vazmenu, nazvanu upravo „Dobroga Pastira“, 7. svibnja 2017. Župnik don Ivan Perić s đakonom Marinom Krešićem, iz Cima, pripremao je ove školske godine šezdeset i troje krizmanika, od kojih je sedmero krizmano prije desetak dana u Gorancima, jedno će u katedrali, a pedeset i petero njih – 33 iz Cima, 20 iz Ilića i 2 iz susjedne župe sv. Mateja s Rudnika – zauzelo je prva  mjesta s kumovima u četverorednim klupama u prostranoj cimljansko-ilićkoj župnoj crkvi. Uz župnika don Ivana, biskupa Ratka te đakona don Marina u koncelebraciji su bili biskupov tajnik don Marin Skender i domaći svećenik salezijanac don Marinko Ivanković. Župni zbor Dobri Pastir sa kora ispunja crkvu ugodnim pjevanjem uz pratnju župnoga tamburaškog sastava Evanđelist, pod ravnanjem orguljašice Silvije Carabet. Dvoje krizmanika prvoga razreda srednje škole upućuje pozdrav biskupu krizmatelju Ratku. Župnik se radosno nadovezuje svojom dobrodošlicom i prepušta biskupu vodstvo dvaju sakramenata.

Biskup u početku euharistijskoga slavlja pozdravlja najprije Krista, Pastira naših duša. Poziva krizmanike i sve nazočne misare da se, zajedno s njime, iskreno pokaju. Postoji grijeh protiv Duha Svetoga, a to je ne-kajanje, ne-htjeti-se-kajati, a imati za što. A u homiliji propovjednik razvija Isusovu parabolu u Dobrom Pastiru (Iv 10,1-10).

Ovce o kojima Isus u prispodobi govori, prema tadašnjem običaju, nisu pripadale jednoj obitelji, nego mnogima u selu. Jedna obitelj ima dvije ovce, druga tri, treća pet, četvrta sedam… I onda se sedamdeset i sedam ovaca iz raznih obitelji, sve pod pogodbom, povjeri jednomu vjernomu i provjerenomu pastiru. A zemlja oskudna i travom i vodom. Pastir treba ovce nahraniti i napojiti, treba ih čuvati od vuka i hajduka, vratiti ih kući site i zadovoljne. E sada možeš zamisliti kada se dogodi da se vuk zaleti u stado ovaca i odnese jednu janjčaru, kako pastir mora donijeti kući barem nogu, kost, glavu od ovce kao dokaz da ju je vuk razderao. Bilo je vrlo lako izgubiti ovcu. Ona željna ispaše samo se obori niz obronke i zaluta, zaboravi na stado. Čim odluta i upadne u škripe, teško će se više živa izvući. Ali vješt pastir znao je tragom ovce doći do njezina spasa. Sva ta priča upućuje na Isusa koji se predstavlja kao Pastir Dobri a svi mi vjerno stado njegovo.

– Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik!

Tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. I ovce slušaju njegov glas.

– On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

Dobri pastir u Crkvi svake nedjelje izvodi svoje vjernike na nove pašnjake nauka i ljubavi. Nije im dosadan svojim propovijedima i oglasima. Nego im uvijek pokazuje nove izvore bistre vode i zdrave hrane: Staroga i Novoga Zavjeta i božanske poruke spasenja. Hrani ih tumačenjem Božje riječi, sakramentima ispovijedi i oproštenja grijeha, osobito Presvete Euharistije, kao i uzornim primjerom svoga života.

– A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.

– Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.

– Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama!

– Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.

– Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi.

– Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.

Kako se svećenik – pastir istinski raduje kada zna da njegovi mladi iz župe idu za Isusom Kristom, dobrim putom škole, moralnoga napretka, da su se neki javili čak na put prema svećeništvu ili redovništvu. A kako je žalostan kada čuje za mladiće i djevojke, svoje župljane, kao drogeraše, alkoholičare, pljačkaše, koji su pogazili i svoj obraz i obraz onih koji su ih u kući odgajali i u crkvi katehizirali.

– Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje život svoj za ovce.

Krist je pokazao najveće svjedočanstvo svoje ljubavi: Nije žalio ni svoga života! On je položio svoj život za druge, za ovce svoje, i svojim je uskrsnućem obećao i dao najveću novost – život vječni – onima koji ga slijede i u njega vjeruju.

Krizmanici, vi danas primate i Duha Svetoga u obliku sedam njegovih darova koji vas se pečatom utiskuju, ali koji se razvijaju uz vašu suradnju i slobodnu volju, uz vašu odluku da želite biti mudri – a ne ludi; razumni – a ne nerazumni; podložnu savjetu, a ne prezirući savjet roditelja i Crkve; željni spasonosna znanja – a ne neznalice; hrabri – a ne slabići; pobožni, a ne neznabošci; bogobojazni – a ne bez ikakva straha Božjega! Ako vam ti darovi ostanu samo kao utisnuti pečat, onda ćete sličiti onoj vojsci diplomiranih – a nezaposlenih.

Jutarnja kiša nije dopustila da se obitelji malo više zadrže pred crkvom, pa su se samo automobili palili i usmjeravali prema kućama da se u obiteljskim slavljima doživi i zahvalnost Duhu i Crkvi Božjoj.

Izvor: Urednik/www.md-tm.ba

Izvor foto: Cnak/Viki Zelić © 2017.