MOSTAR/HUM – Iako su prognostičari najavljivali kišu za 30. ožujka popodne nad Mostarom, gledajući mnoštvo vjernika iz Grada, na Veliki petak 2018., kako se penje prema vrhu brda Horeba-Huma, gdje prema ustaljenu ročištu u 15.00 sati počinje Križni put, rijetki su koji su ponijeli kišobrane. Uz lagan povjetarac – na mahove i prohladan – uza smjenu sunca i oblaka, Kristovom ljubavlju prožeto srce malo da mari za vanjske vremenske promjene. Veliki je petak. Zna se gdje se na taj Veliki dan u godini, ako zdravlje i radne obveze dopuštaju, treba naći: na mostarskoj Kalvariji – Humu. Tu je u Jubilarnoj 2000. godini podignut Kristov znak, a od podnožja brda do Križa uređena gotovo trokilometarska staza uz koju je postavljeno 14 stajališta. Ove godine, ono što obično zovemo „već ustaljenom tradicijom“ uistinu je postalo i više nego tradicija: navršilo se punih 18 godina od kada su prvi put vjernici grada Mostara i Hercegovine, predvođeni biskupom Ratkom, obavili Križni put uz ovo brdo s kojega je, ne tako davno, ubijan Grad, da bi po ovom Križnom milosnom događaju s njega, po Muci Gospodnjoj, odzvanjao poziv i poruka Kristova uskrsnoga mira svim ljudima dobre volje.
Tako je bilo i ove godine. Kod Prvoga stajališta biskup je uputio svoju pastirsku riječ o Isusovoj šutnji koja govori više od bilo koje ljudske riječi. Nakon toga, od stajališta do stajališta, na tisuće vjernika u molitvi i pjesmi, u razmatranju i sjedinjenju s Kristovim Križem, penje se put gore Golgote. Don Mladen Šutalo, župnik župe Svetog Ivana, apostola i evanđelista, koji je doveo ministrante, mlade i odrasle čitače, mladiće i zrele muškarce da ponesu Križ, predvodi ovu pokorničku povorku i pučku pobožnost. U molitvi Gospine krunice između postaja, sudjeluju mostarski svećenici, koji su od 14. stajališta do Jubilejskoga križa nosili procesijski Križ. Kod humskoga Križa, 33 metra visoka, uz iskaz trajne zahvalnosti Trojedinomu Bogu na svim milostima, riječ zahvale organizatoru i svima koji su pripomogli, ali i riječ pohvale i ohrabrenja svim sudionicima, uputio je don Željko Majić, generalni vikar.
Poruka biskupa Ratka:
ISUSOVA ŠUTNJA NA SUĐENJU
Na onaj Prvi izvorni Veliki petak, 7. travnja 30., rano ujutro, ubrzo nakon uhićenja u Getsemanskom vrtu, Isus je priveden u Anine dvore. Veliko vijeće, koje se sastojalo od 70 članova, sastalo se na vijećanje. U tom su Vijeću bile dvije stranke koje su jedva išle zajedno: manji a moćniji broj saduceja, iz kojih su se birali veliki svećenici, koji inače nisu vjerovali ni u uskrsnuće, ni u Božji sud, ni u postojanje duhova, a za vlast i novac dušu bi dali; i veći a nemoćniji broj farizeja koji su se gubili u tumačenju više stotina pravila kako ruke prati prije jela, kako subote slaviti neradom i slično. Ovim su farizejima pripadali pismoznanci koji bi se držali Biblije u rješavanju svih životnih problema.
Isus nije imao odvjetnika na suđenju. Nije mu ni službeno postavljen advokat. Bit će uskoro javno više uličarsko suđenje, „u ime naroda“! Isus je sam govorio kada je ocijenio da treba govoriti, sam šutio kada je prosudio da treba šutjeti. Na bilo kojem ljudskom sudu jedan od mučnijih trenutaka jest kada optuženik šuti, ne želi odgovarati. Brani se šutnjom. Zašto to radi? – Na sudu netko šuti zato što, ako progovori, mora reći istinu. Rekne li istinu, priznaje se krivcem i bit će osuđen. Drugi šuti jer zna, ako progovori i rekne laž, bit će uhvaćen u laži pa opet osuđen i zbog laži i zbog optužena čina. Treći šuti jer ne smatra da pitanje uopće zaslužuje ikakav odgovor. Ima pitanja na koja se ne daju odgovori! Onaj tko nešto besmisleno pita, nije dostojan odgovora. Evanđelisti su nam zabilježili da je Isus znao odšutjeti na neke upite i na sudu pred velikim svećenikom Josipom Kajfom, i na sudu pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom, dva puta, i na sudu pred galilejskim četverovlasnikom Herodom Antipom. Svjesno, mudro i poučno odšutio.
1. – Šutnja na Kajfinu sudu.Tu su dovedeni svjedoci. I to mnogi. Kakvi? – Evo kakvi: „A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa, da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci!“ (Mt 26,59-60). Kako bi bilo sudski pošteno i velikosvećenički časno da je Kajfa, veliki svećenik, doveo desetak ljudi samo iz Jeruzalema, ne ću reći iz cijele Palestine:
– One „slijepe i hrome“ koji u Hramu priđoše Isusu i on ih ozdravi (Mt 21,14) i da viknu: Izliječio nas je jednom riječju. Isuse, hvala Ti!
– Onoga što je 38 godina bio u Betzati kod Ovčjih vrata i Isus ga podigao i rekao mu da uzme postelju i ide kući (Iv 5,5-8), da posvjedoči: Mene Isus izliječio od teške i duge paralize. Živio Isus, Hosana mu!
– Onu ženu zatečenu u preljubu (Iv 8,11-11): Mene Isus oslobodio i od kamenovanja i od grijeha. Slava mu i hvala!
– Onoga “slijepca od rođenja” (Iv 9,1-41): Mene Isus izliječio i vratio mi očinji vid! Živio Isus! Hosana!
– Onoga Lazara iz susjedne Betanije kojega je neki dan uskrisio od mrtvih (Iv 11,43) da na sudu progovori: Veliki svećeniče Kajfa, ja sam bio u grobu od ponedjeljka do četvrtka, Isus me vratio u život, pa to se nije čulo od Ilijinih i Elizejevih vremena! Slava Isusu! Ali kako će oni zvati Lazara, kada su glavari svećenički odlučili „i Lazara ubiti“ (Iv 12,10).
Ne! Oni su doveli lažne i nepouzdane svjedoke, koji su krivo čuli i razumjeli. Jedan je „svjedočio“ da je Isus rekao: „Mogu razvaliti Hram Božji i za tri dana sagraditi“ (Mt 26,61). Drugi je svjedočio drukčije: „Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!“ (Mk 14,58). Isus šuti. Na to veliki svećenik vikne na Isusa: „Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?“ A on je šutio i ništa mu nije odgovarao (Mk 14,60-61). Isus ne bi šutio da je netko nešto razumno i istinito, dokazno i uvjerljivo govorio. Što ćeš se ti osvrtati na očito „lažno svjedočanstvo“ i na „mnoge lažne svjedoke“ i na zlobna dobacivanja, na već gotovu odluku da on mora pasti, samo još pribaviti svjedočanstva, makar i lažna! Isusa interesira Istina i samo Istina. Jer Istina, i kada šuti, ona je Istina!
2. – Šutnja na Pilatovu sudu. I dok su glavari svećenički i starješine narodne optuživale Isusa, on im nije odgovarao. To su bile tužbe sve besmislenije od besmislenijih.
– On kaže da je Mesija! vele „svjedoci“, a nije ni Mesija ni Mesijin sluga!
Pilat im dobaci: Ne pričajte mi ta svoja praznovjerja! Imate li kakav politički dokaz protiv njega?
– On buni narod, naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde! (Lk 23,5).
U čemu buni narod? Koga je on pobunio?
– Zavodi naš narod i brani davati caru porez, a sebe proglašava kraljem!
Tada mu reče Pilat: “Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?” I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio (Mt 27,13-14). Zašto se Isus ne brani protiv očigledne laži? Dok on jednu laž demantira, na primjer: glasovita je njegova: „Caru carevo, Bogu Božje!“ (Mt 22,21), oni ih stotinu izmisle i bace Pilatu na stol! Pa ne će se Isus svađati sa sinovima oca laži! Na sve to Isus je mogao samo mudro odšutjeti. Jer bi im trebala više govoriti njegova šutnja nego li njegovi odgovori!
– Nije ovo bilo samo prije 2000 godina. Možeš pročitati svaki dan na pojedinim portalima, u komentarima, u anonimnim busijama, ovakva lažna svjedočenja. Koji misle: što veću količinu klevete prospu po Internetu, to će biti jače svjedočanstvo! Protiv činjenica i istine ne vrijede nikakve laži, pa ni one službene!
3. – Drugi trenutak šutnje pred Pilatom. Kada su židovski svećenici pred Pilatom optuživali Isusa da po njihovu zakonu mora poginuti jer se pravi Sinom Božjim, sudac se prepade, vrati se u dvor i upita Isusa: „Odakle si ti?“ Nakon što ga je Pilat zamijenio za zlikovca Barabu kojega je pomilovao, a Isusa popljuvao, izrugao i naredio da se okruni i izbičuje, sada ga pita odakle je!„No Isus mu ne dade odgovora“(Iv 19,9). Dostojanstvena i veličanstvena šutnja. Zar se čovjeka najprije bičuje pa ga se onda pita odakle je? Vidiš li ti te Isusove božanske šutnje. Ali kada mu je oholi Pilat uzviknuo: „Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast pustiti te i da imam vlas razapeti te?“ Odgovori mu Božanska Istina: „Ne bi imao nada mnom nikakve vlasi da ti nije dano odozgor. Zbog toga veći grijeh ima onaj koji me predao tebi“ (Iv 19,10-11). Isus se našao pred oholim Pilatom i još oholijim Sinedrijem. Među njima – oholom ovozemnom vlašću i Božanskom Istinom – nema ništa zajedničko. I ima li išta strašnije nego kada se Bog tako vlada kao da ne može više čovjeku pomoći jer to čovjek ne želi? I ne preostaje drugo do li božanski šutnja!
4. – Šutnja na Herodovu sudu. Dok su Isusa vodili od Pilata do Heroda, sve se Gospodinu skupilo u glavi:
– i brakolomstvo Heroda i Herodijade (Mk 6,18),
– i Herodovo doušništvo rimskomu caru,
– i upozorenja svojim učenicima da se čuvaju „Herodova kvasca“ (Mk 8,15),
– i Herodova nakana da i Isusa ubije,
– i njegov famozni odgovor: „Idite i kažite toj lisici“ (Lk 13,31-32),
– i Herodova pijanka na njegov rođendan,
– i ubojstvo preteče Ivana (Mk 6,17-29), i toliko toga. I evo ga sada pred tim Herodom Antipom: špijunom, krivokletnikom, pokvarenjakom, kvascem i liscem, rodoskvrniteljem, ubojicom, da mu on sudi. „A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želio vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji“ (Lk 23,8-12).
– Nijedno znamenje Isus ne učini, a Herod se ponada da će vidjeti barem čudo s rujnim vinom iz Kane Galilejske.
– Nijedne riječi Isus ne izusti, a Herod se obradova da će čuti koju propovijed od Gospodina da mu se zbog nje naruga i prezrivo mu se osmjehne;
– Ništa mu Isus ne pruži osim prodorna pogleda kojim ispitivaše njegovu pokvarenu savjest.
– I ne bijaše prijezira i smijeha koji se ne sruči na Isusa od Heroda i njegove vojske. Na svršetku lakrdije Herod ga „obuče u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu“, izrugujući njegovu kraljevstvu čast.
Kakav dostojanstven odgovor mudrom šutnjom na bezumne komedije i dvorske ludorije!
5. – Isus je još jednom progovorio šutnjom, i to pred lijevim razbojnikom, Gizmom, na križu: Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ Drugi je razbojnik dao izdvojeno mišljenje obrativši se Isusu riječima: „Sjeti me se kada u raj dođeš!“ Isus je njemu odgovorio i raj mu obećao istoga dana (Lk 23,39-43).
Zaključak. I mi ćemo sa svojom istinom, s Crkvom Kristovom, s Božjom Riječi i nepromjenljivim zakonom stajati više puta pred komedijašima i grabancijašima ovoga svijeta, i slušati, gledati i doživljavati
– njihove uvrjede i pogrde na račun čovjekova moralnoga poštenja i dostojanstva;
– njihove rodne ideologije i konvencije koje herodovski oblače „u bijele haljine“ zaštite ženâ;
– njihovu samilosnu eutanaziju kojom ubijaju ljudska bića u ime neljudskih prava i sve jačega bezakonja u društvu;
– njihove razne izopačenosti moralnoga reda koje ozakonjuju i štite izglasanim zakonima;
– njihovim ponašanjem da nas prinuđuju samo na dostojanstvenu šutnju!
Ali ćemo svi jednom stati pred sudište Božje i svatko će progovoriti samo istinu protiv svojih zemaljskih laži, svjedočiti samo Božji zakon protiv svakoga zemaljskog bezakonja!
Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan
Izvor: Crkva na kamenu
Foto: Urednik/Viktor Zelić/Andrija Golemac
