1984.

Dana 17. travnja 1984. Komisija za urbanizam, stambene i komunalne poslove SO Mostara izdaje negativno Rješenje za izgradnju crkve u Cimu, koje potpisuje Denijel Kalajdžić, predsjednik Komisije, s obrazloženjem „da se parcela na kojoj se traži izgradnja crkvenih objekata nalazi u zoni namijenjenoj za urbano zelenilo, park, šume i površine za sport i rekreaciju.“

Dana 9. svibnja 1984. Ordinarijat na ovo Rješenje upućuje žalbu na Republički komitet za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove u Sarajevu, u kojoj stoji da su negdje u trećem mjesecu ove godine (1984.) osobno došli na Ordinarijat službenici Komisije za urbanizam SO Mostar koji su po nalogu Predsjednika Komisije tražili da Biskupija odustane od svog zahtjeva za urbanističku suglasnost u Cimu jer je prostor na kojem se nalazi parcela 670/1 predviđena za individualnu izgradnju, na što Biskupija nije pristala; – da je biskup Žanić prigodom posjeta Nikoli Gašiću, predsjedniku Općine Mostar, razgovarao i o izdavanju urbanističke suglasnosti za izgradnju crkve u Cimu. Tom je prigodom usuglašeno da predviđena individualna izgradnja na području Cima, u koje je uključena i parcela br. 670/1 prihvaća i izgradnju objekata za koje Ordinarijat traži urbanističku suglasnost; – izdavanje urbanističke suglasnosti za izgradnju u Cimu biskup Žanić je urgirao i u razgovoru koji je vodio prigodom posjeta Milanu Vučičeviću, predsjedniku Komisije za odnose s vjerskim zajednicama pri Izvršnom vijeću BiH u Sarajevu, što je ovaj dobrohotno obećao; – i, konačno, nakon duga čekanja, mnogih pisanih predstavki, traženja, molbi, osobnih posjeta, razgovora, obećanja i crkvenih nadanja u pozitivno rješenje, zahtjev Biskupskog ordinarijata je odbijen. A uz negativno Rješenje na priloženoj karti , Izvodu iz odluke o provođenju prostornog i urbanističkog plana općine Mostar , nije označeno gdje je locirana i kako se prostire k.č. 670/1; – našim uvidom u stanje na terenu i na dostavljenoj karti ne rezultira da je k.č. 670/1 u zoni “koja je namijenjena za urbano zelenilo, park, šume i površinu za sport i rekreaciju, nego u zoni predviđenoj za centralne gradske funkcije … što isto akceptira izgradnju objekata za koje tražimo urbanističku suglasnost, i zbog razloga što smo prije donošenja Odluke o prostornom i urbanističkom rješenju plana općine Mostar tražili od odgovornih organa SO Mostar da imaju u vidu i izgradnju vjerskih objekata ne samo na području Cima nego i ostalih dijelova grada, a što, izgleda, nije prihvaćano. A često se u razgovorima moglo čuti: “ E da ste vi to tražili, sigurno biste dobili, ili…”!

Dana 20. lipnja 1984. Republički komitet za urbanizam… u Sarajevu poništava Rješenje Općinske komisije za urbanizam Mostar i predlaže da se pobijeno Rješenje preispita odnosno poništi i udovolji zahtjevu za izdavanje urbanističke suglasnosti, … „posebno iz razloga što je u postupku koji je prethodio donošenju pobijenog rješenja predstavniku žalitelja rečeno da se predmetna parcela nalazi u zoni individualne stambene izgradnje.“

Dana 5. rujna 1984. Općinska komisija za urbanizam ponovno izdaje negativno Rješenje za izgradnju crkvenih objekata u Cimu, „ovo iz razloga što se predmetna parcela k.č. 670/1 i 670/2 (2055) k.o. Cim na kojoj se traži izgradnja crkvenih objekata prema Odluci o provođenju prostornog plana opštine Mostar i urbanističkog plana Mostara („Službeni glasnik opštine Mostar“, broj 9/83), nalazi u zoni R-II…., gdje važi režim zabrane.“, a Rješenje potpisuje Denijel Kalajdžić, predsjednik Komisije.

Dana 14. rujna 1984. Ordinarijat upućuje SIZ-u [Samoupravnoj interesnoj zajednici] za prostorno uređenje ponovni podnesak u kojem se daje prikaz povijesti dosadašnjih traženja i predlaganja uvrštenja crkvenih objekata u urbanističke i regulacijske planove SO Mostar, posebno tražeći što brže rješenje i izdavanje suglasnosti za izgradnju na parceli označenoj kao k.č. 670/1 i 670/2 (2055) k.o. Cim.

Dana 21. rujna 1984. Biskupski ordinarijat ponovno upućuje žalbu Republičkom komitetu za urbanizam… u Sarajevu na primljeno negativno rješenje Komisije za urbanizam SO Mostar, ističući svoje čuđenje da u prvom Rješenju od 17.travnja 1984., kojim se odbija naš zahtjev, stoji „da se parcela na kojoj se traži izgradnja crkvenih objekata nalazi u zoni namijenjenoj za urbano zelenilo, park, šume i površine za sport i rekreaciju.“, a u drugom Rješenju od 5.rujna 1984. „ovo iz razloga što se predmetna parcela k.č. 670/1 i 670/2 (2055) k.o. Cim na kojoj se traži izgradnja crkvenih objekata prema Odluci o provođenju prostornog plana opštine Mostar i urbanističkog plana Mostara („Službeni glasnik opštine Mostar“, broj 9/83), nalazi u zoni R-II… gdje važi režim zabrane.“, što pokazuje veliku nedosljednost Komisije u njezinim odgovorima i obrazloženjima.

Ordinarijat dostavlja žalbu na negativno rješenje i izvještava Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnoga vijeća Skupštine BiH u vezi s izgradnjom u Cimu – Ilićima.

Dana 22. rujna 1984. Republički komitet za urbanizam… u Sarajevu izdaje rješenje s potpisom Mubere Bukovac, pomoćnice predsjednika Komiteta, kojim poništava rješenje Općinske komisije za urbanizam u vezi s izgradnjom crkvenih objekata u Cimu –Ilićima i vraća predmet na ponovno odlučivanje prvostupnjevnom uredu, koji „nije pravilno postupio i utvrdio činjenično stanje, kako to propisuju naprijed navedene odredbe Zakona o opštem upravnom postupku.“

Dana 14. studenoga 1984. Ordinarijat obnavlja molbu, br. 216/82., od 25.02.1982., za izdavanje urbanističke suglasnosti za izgradnju župnih crkvenih objekata na k.č. 670/1 i 670/2 k.o. Cim na parceli zvanoj Džoluša.