1987.

Dana 7. travnja 1987. Ordinarijat upućuje zahtjev Izvršnom vijeću BiH – Sekretarijatu za urbanizam…. u vezi sa suglasnošću za izgradnju u Cimu-Ilići na lokalitetu Džoluša, ističući da zahtjev nije riješen u obećanom roku, pa je stoga Biskupija tražila intervenciju Komisije za odnose s vjerskim zajednicama SO Mostar, koja je upriličila susret s urbanistima Grada, održan 31.ožujka 1987. gdje je Biskupiji priopćeno: – na lokalitetu Džoluša ne može se dobiti dozvola za izgradnju sljedećih 20-30 godina sve dok se bude vršila eksploatacija ugljena na dubini od 259 metara! – na susretu nitko nije spominjao prijašnje razloge odbijanja zahtjeva Biskupije: ni rekreacijske centre, ni zonu R-II, ni slabu nosivost terena, ni rasjed zemljišta…

Dana 7. travnja 1987. Republički komitet za urbanizam… u Sarajevu uputio je Komisiji za urbanizam, stambene i komunalne poslove SO Mostar zahtjev da ga izvijesti o razlozima „zbog kojih rješenje po zahtjevu podnosioca za izdavanje urbanističke suglasnosti za izgradnju crkvenih objekata nije doneseno u zakonskom roku.“

Dana 22. travnja 1987. Ordinarijat ponavlja svoje traženje, prema prijedlogu Sekretarijata za urbanizam Općine Mostar, sada na lokalitetu Glavice-Kokošinjci, i to u površini od 7.400m2 za sljedeće sadržaje: – prostor za župnu crkvu, župnu kuću s uredom, vjeronaučne dvorane, prostor za parkiranje s potrebnim parterom oko objekata, – plaćene sve takse i pristojbe. Sekretarijat je ostao šuteći.

Istoga dana dostavljena je Obavijest s cjelovitom dokumentacijom u fotokopiji i Komisiji za odnose s vjerskim zajednicama SO Mostar.