U petak, 18. listopada 2019., svečanom svetom misom u 18 sati koju je predslavio don Josip Galić, župnik Presvetog Srca Isusova u Potocima, proslavili smo blagdan sv. Luke evanđelista, zaštitnika župe u Ilićima.
Za ovaj smo se blagdan pripravili trodnevnicom. Vjernici su prije večernje svete mise imali prigodu za sv. ispovijed, moliti Gospinu krunicu te čuti poučne propovijedi. Svaka večer trodnevnice duhovno nas je obogatila.
Prvu večer nam je župnik don Ivan, govoreći o sv. Tereziji Avilskoj, crkvenoj naučiteljici, čiji se spomendan slavio toga dana, približio pojam karizmi svećeničkih redova i redovničkih zajednica po kojima su prepoznatljivi u svijetu, ali je i svima nama uputio pitanje o karizmi našega kršćanskog života. Mi bismo trebali biti sol ovoj zemlji, koja je nerijetko bljutava, puna prljavštine i nemorala. A jesmo li i koliko, prva večer nam je ostavila za razmišljanje.
Trebamo spoznati sebe, svoje slabosti i grješke, ne suditi drugoga i upirati prstom. Zašto volimo gledati druge i nakoji način? Pitanje je koje nam je u svojoj propovijedi druge večeri rasvjetljavao don Ilija Petković, biskupov tajnik. Upozorio je da ljude često gledamo na način da im ne želimo dobro nego da želimo iznijeti njihove negativne strane, mane i grijehe. A zašto? Zato jer ne želimo sebe preispitati, ogledati se u zrcalo , jer mislimo da smo najbolji dok istovremeno nismo svjesni da u sebi trunemo. “Jadan je čovjek kojeg drugi hvale”, naglasio je don Ilija. Pozvao nas je na život bez tračanja, ogovaranja, osuđivanja. Umjesto toga trebamo se skrušiti, pokajati i iskreno zamoliti Boga za oprost. I popraviti svoj život.
Treću večer sv. misu slavio je don Krešo Puljić, župnik Sv. Tome apostola. Glavna misao propovijedi bila je da nas ne spašavaju zakon i znanje već vjera i djela. Trebamo biti pravi, istinski svjedoci Kristove vjere. Naveo je primjer nastavnika vjeronauka u jednoj njemačkoj katoličkoj školi, koji je izuzetno dobro predavao vjeronauk, a nije vjerovao u Boga. Drugi slučaj je djevojčica koja je savršeno znala nabrojati otajstva krunice, ali je nikada nije molila. Znanje je tu, a svjedočanstvo vjere? Vjera je osobni susret s Isusom što je posvjedočio sveti Ignacije Antiohijski, čiji se spomendan slavio te večeri. Zazivao je Isusovo ime dok su ga lavovi trgali u areni. Prema legendi, kazao nam je don Krešo, na njegovom srcu je zlatnim slovima bilo ispisano Isusovo ime. Snažimo osobnu vjeru, a znanje crpimo iz evanđelja, poruka je posljednje večeri trodnevnice.
Na blagdan svetoga Luke, na početku misnog slavlja, don Josip Galić je naglasio da mi slavimo Riječ Božju. Kako bismo odgovorili na pitanje : Zašto sam na ovom svijetu?, potrebna nam je Radosna vijest. U moru crnih, pesimističnih vijesti, u svijetu punom đavolskih zamki i u kojem je sve dozvoljeno, potrebna nam je Radosna vijest. “Đavao je prava pravcata osoba, ne simbol, kako nas mnogi uvjeravaju”, istaknuo je don Josip. On samo mijenja taktiku. Prije 50 godina uvjeravao je ljude da Bog ne postoji i mnogi su otišli putem ateizma. Danas mu to više ne pali pa je počeo umanjivati Božju vrijednost, prikazivati ga jednoznačno. Ako je ljubav, nije pravednost. Ljudima priča o slobodi, ali ne i o odgovornosti koja joj je sestra blizanka. Priča o ljubavi, ali onoj bez žrtve, onoj hedonističkoj. Dao je moto svijetu – Živi i uživaj! Zato svuda oko nas imamo cirkus i nered. Nagovara nas da pomalo otkidamo od naše vjere, da olakšamo sebi. “Nema light Isusa“, rekao je propovjednik. Nema lakog puta, Isus poziva na žrtvu, na križ. Želimo li odgovor na pitanje zašto sam na ovom svijetu, odgovor ćemo naći u Svetom pismu.
Iz svih duhovno snažnih večeriju u čast svetom Luki možemo izreći zajedničku poruku: Živimo Kristovo evanđelje, ne znanjem, već živom vjerom i djelima, ne zagorčavajmo život jedni drugima osudama jer su oko nas već prevelik nered i cirkus. Slijedimo Božju riječ, osnažimo svoju vjeru i budimo sol zemlji i svjetlo svijeta, kršćani u istinskom značenju te riječi.
Nakon svete mise, po našem već ustaljenom običaju, nastavljeno je druženje uz čašicu razgovora, hranu, piće, glazbu i pjesmu u Župnom pastoralnom centru.
