Jedno pismo koje se u javnosti pojavilo početkom svibnja možda najbolje oslikava stanje i pogled na Katoličku Crkvu u Njemačkoj ili barem na jedan njezin znatan dio. Pismo ne dolazi iz katoličkog već iz protestantskog miljea. Napisao ga je protestantski pastor koji propovijeda s Lutherove propovjedaonice u Wittenbergu. Bez imalo zadrške upozorio je da je kontroverzni Sinodalni put, koga podržava većina njemačkih biskupa, pogrešan i da ništa dobro katolicima ne može donijeti.
Protestantski pastor njemačke crkve u kojoj je propovijedao Martin Luther, poznatoj i kao “majka crkva reformacije”, upozorio je kako je Sinodalni put njemačke Crkve “pogrešan put” koji “prisiljava na protestantizaciju Katoličke Crkve”. U pismu poslanom njemačkom mjesečniku Vatican Magazinu, luteranski pastor Alexander Garth iz crkve svete Marije u Wittenbergu rekao je da “sa zabrinutošću” promatra i Sinodalni put i pokret Mariju 2.0, koji ima slične ciljeve.
Protestant s katoličkim srcem
“Demokratizacija nacionalne Crkve uvijek znači da populističko, minimalno kršćanstvo postaje crkveni standard koji dovodi do banaliziranja cijele Crkve i razvodnjavanja evanđelja”, napisao je pastor Garth. Takvi bi “reformatori” u Katoličkoj Crkvi, dodao je, trebali postati protestanti jer u protestantskim crkvama “naći će sve za što se bore: žene svećenice, sinodalni ustav, pastire u braku, feminizam”. Upozorio je da je “duhovno i fizičko stanje Protestantske Crkve mnogo gore, a posljedice sekularizacije još poraznije nego u Katoličkoj Crkvi”.
Podsjetimo, Katolička Crkva u Njemačkoj je na pola svog vrlo kontroverznog dvogodišnjeg Sinodalnog puta koji bi trebao završiti u veljači 2022. Njegovi zagovornici, među kojima je i većina njemačkih biskupa, smatraju ga nužnim putem za reformu Crkve nakon krize spolnog zlostavljanja. No, kritičari diljem katoličkog svijeta kažu da taj Sinodalni put prijeti potkopavanjem hijerarhijske strukture, autoriteta i moralnog učenja Crkve, što bi moglo dovesti do mogućeg raskola.
Maria 2.0, njemački ženski laički pokret osnovan 2019., kao odgovor na krizu spolnog zlostavljanja ima za cilj iskorijeniti ono što njegove članice smatraju seksizmom u Crkvi i, poput nekih točaka i naglasaka Sinodalnog puta, zalažu se za ređenje žena i ukidanje svećeničkog celibata. Dodajmo da je dvoje osnivača ovog pokreta i službeno napustilo Katoličku Crkvu prošlog mjeseca.
Pastor Garth, koji se u pismu opisuje “kao protestant s katoličkim srcem i pastor na propovjedaonici Marthina Luthera”, rekao je da protestantizaciju Katoličke Crkve smatra “velikom nesrećeom jer ovaj svijet treba profil katoličke duhovnosti, s odanošću Papi, marijanskom pobožnošću i primjerom svetaca u Crkvi. “Kršćanski svijet”, dodao je, “treba katolički identitet jer bi za kršćanstvo bio veliki gubitak kad bi katolička boja vjere izgubila svoj intenzitet”.
Također se prisjetio presedana protestantskog Sinodalnog puta tijekom Trećeg Reicha koji je, kako je rekao, rezultirao nacističkom većinom u tim sinodama, “koja je nacističkim demonom onečišćavala, izopačila i duhovno paralizirala cijelu Crkvu”. Protestanstska Crkva u Trećem Reichu, rekao je pastor Garth, bila je priča o “izdaji vjere”, uz “svijetleću iznimku” Dietricha Bonhoeffera, luteranskog pastora pogubljenog 1945. zbog sudjelovanja u zavjeri da se ukloni Adolf Hitler.
Grad Wittenberg je usko povezan s Martinom Lutterom, a upravo je, prema legendi, na vrata crkve Svih svetih bivši augustinski redovnik prikovao svojih poznatih 95 teza koje su označile početak protestantske reformacije. Luther je predavao teologiju na gradskom sveučilištu. Crkva svete Marije u Wittenbergu, znana i kao Stadkirche, poznata je, ne samo po poropovjedaonici s koje su Luther i njegov prijatelj Johannes Bugenhagen propovijedali dugi niz godina u XVI. stoljeću, već i po tome što je to prva crkva u svijetu u kojoj su održavane protestantske liturgije i prva u kojoj je njemački jezik zamijenio latinski.
“Povijesni zapis o neobičnom vremenu”
Situacija s Katoličkom Crkvom u Njemačkoj pozorno se prati diljem katoličkog svijeta. Australski kardinal George Pell je u intervjuu krajem prošlog mjeseca izjavio kako mu se situacija u Crkvi u Njemačkoj čini “zlokobnom” istaknuvši pri tome da njemački biskupi moraju ispuniti svoju dužnost i pridržavati učenja Svetog pisma. “Mislim da postoji određen dio njemačke Crkve koji odlučno ide u pogrešnom smjeru”, rekao je kardinal Pell u intervjuu za EWTN 27. travnja. “Pod tim mislim da je sasvim jasno kako se liberalizirano kršćanstvo, bilo da je riječ o liberaliziranom katoličanstvu ili protestantizmu, polako utapa u agnosticizmu…Ako prisvojite politiku svijeta i nastavljate dalje tražeći samo njegove hvale, to nikoga neće zanimati”.
Komentar kardinala Pella dolazi u vrijeme dok dio Crkve u Njemačkoj planira poseban dan blagoslova za istospolne partnere 10. svibnja ( ovaj tekst je napisan ranije ) unatoč jasnoj izjavi Kongregacije za nauk vjere da Crkva nema ovlasti blagoslivljati istospolne parove. Sve se to događa u vrijeme kada, posljednjih godina, rekordni broj katolika napušta Katoličku Crkvu u Njemačkoj. U 2019. to je učinila 272 771 osoba. U nedostatku odgovora na to pitanje i stim povezane izazove, mnogi u njemačkoj Crkvi izlaz vide u posvjetovljenju i pristajanju na diktat suvremenog svijeta.
Kardinal Pell je istaknuo:”Dužnost njemačkih biskupa je podržavati učenje Svetoga pisma, podržavati nauk Crkve. Sazdani smo na tom učenju. Ne posjeduju moć da ga promijene, nitko je od nas nema.” “Važno je ono što je u Riječi Božjoj, što je u apostolskoj tradiciji. I ne mislim kako će, kad dođe do konačne odluke, da uporabim metaforu, prijeći Rubikon”.
Za vrijeme svog boravka u zatvoru u Australiji kardinal je pratio situaciju s Crkvom u Njemačkoj preko medija, o čemu govori u svojoj posljednjoj knjizi Zatvorski dnevnik (Prison Journal ). Tijekom 404 dana zatvora, prije nego li je oslobođen svih optužbi, kardinal Pell kaže kako je dnevnik vodio kao “povijesni zapis o neobičnom vremenu”. Utamničen je upravo 2019., a te godine su njemački biskupi pokrenuli svoj Sinodalni put.
Sinodalni put okuplja njemačke laike i biskupe kako bi razgovarali o četirima glavnim temama: načinu na koji se vrši vlast u Crkvi, spolnom moralu, svećeništvu i ulozi žene. Kada su biskupi pokrenuli tu inicijativu, u početku su kazali da će razmatranje biti “obvezujuće” za njemačku Crkvu, što je potaknulo intervenciju Vatikana.
Kardinal Pell je kazao: “Stvarno važno pitanje za Crkvu je poučavamo li javno ono što je naučavao Krist? Sada su neka od tih učenja prilično nepopularna, opraštanje, ljudi bez prava – poput nerođenih, ljudi s dna – poput zatvorenika, a onda se možete preseliti u još polemičnija područja poput pitanja obitelji i braka”. Kardinal je dodao da svi pastiri u Crkvi moraju odlučiti hoće li naviještati crkveno učenje u vremenima kada ta poruka može biti nepopularna.
“Imate razne glasove koji nas pokušavaju istisnuti iz javnog prostora i govore nam da ne bismo trebali činiti ovo ili ono. Jedna od stvari koju govorim sada i svim svojim nasljednicima je – Moramo samo nastaviti propovijedati”, rekao je kardinal Pell i dodao:”Naše će društvo biti duboko osiromašeno ukoliko se radikalno udaljimo od kršćanskog nauka o ljibavi, o služenju i o opraštanju.”
“I to već možemo vidjeti u društvenim promjenama koje se događaju. Često smo usmjereni na gubitke Crkve zbog opadanja broja i odlaska vjernika. To je sigurno istina i ima velike posljedice za društvo općenito – osobito danas kada ono više nije većinski kršćansko.”
Kardinal Pell će 8. lipnja napuniti 80 godina, što znači da neće moći glasovati na idućim konklavama.
Nismo šizmatici
Što se sve događa, očima javnosti nevidljivo, na relaciji Vatikan – Njemačka biskupska konferencija, nepoznanica je. Hoće li se “prijeći Rubikon” ili će kontroverzni Sinodalni put biti zaustavljen, ostaje za vidjeti. Da se nešto događa, možda govori i nedavna izjava predsjednika Njemačke biskupske konferencije biskupa Georga Batzinga.
Početkom svibnja kazao je da Crkva u Njemačkoj nije na putu šizme. Biskup Batzing je za talijansku ACI Stampu rekao kako Nijemci ostaju bliski Rimu unatoč tenzijama oko blagoslova istospolnih parova, pričesti za protestante i Sinodalnog puta. “Potpuno je jasno da postoje pitanja o kojima se može raspravljati samo na razini univerzalne Crkve. Mi ćemo iz Njemačke doprinijeti sa svojim promišljanjima!, rekao je njemački biskup. “Međutim, htio bih odbaciti optužbe koje se nanovo koriste protiv nas da smo šizmatici ili da se kao njemačka nacionalna Crkva želimo odvojiti od Rima. Naša veza s Rimom i Svetim Ocem vrlo je čvrsta”, dodao je.
U tom intervjuu se i te kako dalo osjetiti da se pomalo povlače kočnice gotovo po svim najspornijim pitanjima koja su do sada bila neupitna za većinu sudionika njemačkog Sinodalnog puta, a isto tako, za većinu katolika, jasna mjesta raskola s naukom Rimokatoličke Crkve. Pred kraj Intervjua biskup Limburga se osvrnuo i na pitanje hoće li odluke Sinodalnog puta obvezivati Crkvu u Njemačkoj. ” Pitanje obvezne provedbe, ovisno o temi, bit će na Svetoj Stolici i/ili lokalnom biskupu. Ponavljam, Crkva u Njemačkoj sastavni je dio univerzalne Crkve. To je izvan rasprave i jasno je u tolikim područjima. I tako će nastaviti biti”, rekao je predsjednik Njemačke biskupske konferencije.
Je li sve to samo domišljat manevar i kupnja vremena ili pak istinski povratak na zajednički put s Rimom, vrijeme će ubrzo pokazati. Tada ćemo znati je li Tiber pročistio zamućene vode Rajne.
( Tekst preuzet iz Katoličkog tjednika, autor teksta je Brane Vrbić. )
