Svjedoci smo zadnjih dana kako je jedna rečenica izišla iz konteksta i smisla današnjice i izvedena na repertoar svih kao opće pravilo branjenja časti i ugleda ženske populacije. Tako je i srednjak bivše predsjednice, ili pak Severinin, ni po čemu izazvan ni dobronamjeran, ali najviše okrunjen bedastoćom zvanom ženska prava ili tobože branjenje ženskih prava, postao moto emancipacije današnjih žena kao snage modernog društva. To je nesvakidašnjica protkana perfidnim zakulisnim igrama koji mi, ruku na srce, nemamo argumenta pričati. Pitanje života zadiranje je u tajnovito, mistično, božansko. Niti su žena niti muškarac kadri odlučiti o novom životu. Bog je tvorac života, a pitanje abortusa neoprostiv je grijeh suvremene civilizacije. U slučaju silovanja stvar je krajnje opasna i degutantna i na margini odluke ženinog sveopćeg poslanja biti majkom cjelokupnom čovječanstvu. Ženi se nameću izbor, promašaj i grijeh. Sve su oči uprte u nju. Ona je tvorac novog života. Bez nje nema života. Zato su moć žene na božanskom temelju i njezin ulog nemjerljivi zemaljskim mjerilima i dosezima. Netko je spomenuo da je žena više nego cijeli svijet. Žena nosi čitav svijet u stomaku. Iza medijske igre o srednjacima i silovanju krije se opasna dilema da smo mi kadri odlučivati o pitanju života ili smrti. Život počinje začećem i nitko, ama baš nitko, nema upliva u odlučivanju ili, ne daj Bože, prestanku nečijega života. Stvara se opasan presedan liberalnog smjera koji ženu stavlja u nezavidan položaj koji rezultira legalizacijom abortusa, a poslije toga više ništa nije isto. Opasni đavao kao da je dobro skriven iza slobode žena kao bića odluke. Mi nismo tvorci života. To nam stari lažov od pamtivijeka želi reći da smo gospodari života ili smrti. Nismo! Zato i odluka o životu, nakon takvoga grijeha poput silovanja, davanje je krila slobodoumlju i lažnoj hinjenosti da smo gospodari života i smrti i stavlja nas na pijadestal gospodaranja i upravljanja čitavim svijetom i svemirom. Nekako su me pogrješno učili da svaka zvijezda po noći predstavlja jedan ljudski život. I svaka ta zvijezda koja utrne simbolizira jedan ugašeni život. Nakon svakog ugašenog plamena zbog abortusa čitav svijet i svemir oplakani su suzama. Pokazivanje srednjaka ne veliča ženinu ulogu u svijetu. Ona je više nego jasna i očigledna. Ona je donosilac Života i to ne bilo kakvoga života nego života udah njena cjelovitom dušom. Nisu nam potrebni pokazivanje srednjaka niti uobraženje žene iznad svega. Iza toga pokazivanja nekulturnog poteza krije se najveći grijeh čovječanstva – abortus. A abortus je ubojstvo i zločin . Prikazivanje abortusa kao legalnog ili pametnog rješenja đavolja je zakulisna igra koja očito, nažalost, kod nekih ljudi pije vodu i to nažalost – onu političku koja danas ima određenu težinu. Dokažimo svijetu da je najveći pad čovječanstva ubojstvo nevinoga djeteta. Bez obzira koja je okolnost posrijedi, abortus je težak promašaj i ogroman teret na ženinim plećima. Abortus je đavolji otrov koji polako izjeda umorno čovječanstvo, a ovako je upakiran u celofan kao jedino moguće rješenje – pomoću nekulturnog srednjaka polaskan ženinim priznanjem.
Autor teksta: Ivan VRLJIĆ
