Tijekom godine častimo mnoge svece, ali jedan je posebno prirastao dječjim srcima i ona mu se najviše raduju. Biti dobar cijele godine, slušati roditelje, marljivo učiti i Bogu se moliti…Sve to mališani čine kako bi ih on 6. prosinca posjetio i darivao. I da, obavezno očiste čizmice za tu prigodu i prije spavanja stave ih kraj vrata, često uz pismo koje započinje:” Dragi sveti Nikola!”
I u naše župe je stigao sveti Niko. Vjerojatno je čuo kako djeca pjevaju njemu vrlo dragu pjesmu Tralalala stiže sveti Nikola! Budući da su sva naša djeca bila dobra i ima ih mnogo, stigao je dan ranije kako bi čitav dan posvetio samo njima. Donio je vreće pune darova i naravno, nije poveo sa sobom Krampusa natovarenog šibama jer dobroj djeci šibe nisu potrebne.
Na svim trima nedjeljnim misama dječja su srca bila ispunjena radošću, a lica ozarena iskrenim osmjesima, onakvima kakve samo djeca imaju. Nije Niko samo dijelio darove. Razgovarao je s njima, htio je znati jesu li stvarno bili poslušni, mole li i čine dobra djela.
Ipak, darovi su ono što su dječica nestrpljivo iščekivala. Pogledom su pokušavala zaviriti u pune vreće i na njihovu veliku radost u njima je bio dar za svakoga.
Gledajući tu razdraganost i sreću i u srcima odraslih morala se pojaviti ona djetinja radost kada su, nekada davno, i oni s nestrpljenjem čekali jutro Svetoga Nikole i darove u očišćenim čizmicama.
Uspomene čuvamo u svojim srcima, ali i fotografijama. Sva djeca su se fotografirala sa svetim Nikolom kako bi taj trenutak zaustavila i zadržala, a Nikola im je prije odlaska zahvalio što su bila dobra i blagoslovio ih da bi i dalje bila takva.
Ukoliko nastave slušati, izvršavati svoje obveze i moliti, doći će Niko i iduće godine s puno darova i nadamo se, bez Krampusa i šiba.
Hvala ti sveti Nikola što si razveselio i blagoslovio našu djecu!
