Piše: Josip Blažević
“Tako je malo potrebno da postanete junak.
Reciklirajte otpad prilikom izlaska iz kina.”
•••
Malo koji film u kinu ne započinje sličnom reklamom. Poziva da gledatelji filma pokupe smeće iza sebe i pri izlazu ga razvrstaju u kante za to predviđene. Nekada se urednost smatrala pitanjem kućnoga odgoja. Lijepe manire ponašanja postale su, potom, predmetom bon-tona, kodeksa finog ponašanja. Danas je elementarni kućni odgoj potpuno izostao pa se oni koji ga se još pridržavaju proglašavaju junacima. Ulagivanjem se nastoji odobrovoljiti razmaženko, da ostavi prostor urednim za one koji će se iza njega njime poslužiti. Na svakom javnom prostoru stoje za to podsjetnici, više ili manje duhoviti, ali svi upućuju na isti problem: odsutnost kućnoga odgoja.
•••
Zbilo se to na Trgu Bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Na ulazu u tramvaj tiskao se svijet. Neki su ulazili i prije nego su zadnji izašli. Pred vratima tramvaja propustio sam postariju gospođu, otmjeno odjevenu, ustupivši joj prednost. Iz kurtoazije. I tada se dogodilo iznenađenje. Gospođa mi se obratila riječima koje su mogli čuti ostali putnici: “Hvala vam, gospodine! Baš kada sam izgubila nadu da na svijetu još ima kavalira, vi ste mi vratili povjerenje. I zato vam hvala!” Ovoga prizora sjetim se svaki put kada čujem reklamu: “Tako je malo potrebno da postanete junak.” Ili kavalir! Pod pojmom “kavalir” google je izbacio da potječe od latinske imenice caballarius, što znači “konjanik”, jer su si samo pripadnici viših društvenih slojeva mogli priuštiti konja. Sinonim mu je engeski pojam “gentlemen”, koji potječe od imenice gentry, a znači isto: “Gospodski stalež”. Pojam označava muškarca, “gospodina” u punom značenju te riječi, koji se prema drugima odnosi u skladu s najvišim kodeksom časti kojega se “obični” ljudi ne pridržavaju. Gospodin se strogo pridržava bontona, manira finog ponašanja, iskazivanja poštovanja prema svim ljudima, osobito slabijima i, dakako, ženama. Povijesno se pojam povezivao uz pripadnost višim društvenim slojevima (noblesse oblige). Gospoda su svoju “plemenitost” na osnovi podrijetla morala potvrditi plemenitošću svojih djela. Iz značenja pojma, razvidno je, “kavalir” predstavlja puno više od “junaka” koji reciklira otpad pri izlasku iz kina.
•••
Godina sv. Josipa, u koju ulazimo ovog ožujka, pred sve nas stavlja na razmatranje kreposti sv. Josipa, istinskoga “kavalira”. Živimo u vremenu gubitka identiteta, vremenu uklanjanja granica među spolovima, vremenu u kojemu žena nerijetko preuzima ulogu muža i oca, jer je muškarac podbacio. Umjesto s mužem žena, nerijetko, u brak ulazi s razmaženkom koji sa grudi majčinih prelazi na grudi ženine. Uz odgoj djece na ženu, nerijetko, pada i odgoj vlastitoga muža čije infantilno ponašanje, društvo, izlasci, alkohol, kocka, internet…, ozbiljno ugrožavaju sklad obitelji. Situacija je daleko teža kada je oženjeni muškarac i dalje pupčanom vrpcom vezan uz majku koja diktira život njegove obitelji. Ljigava je ta beskičmenjačka muškost, lišena borbenosti, osvajačkog instinkta, kavalirskog pristupa ženi, preuzimanja odgovornosti za nju, koja se očituje u potrošačkom i zavodničkom mentalitetu, u kojemu se žena ne cijeni više od pripadnika njezine vrste. Sv. Josip je oličenje muškosti, muževnosti, očinstva, svetosti. Nije trudnu ženu izvrgnuo ruglu, niti je izručio sudu da bude pogubljena, plemenitost mu to nije dopuštala, nego je razmišljao đentlmenski, što je za njezino veće dobro, jer ju je istinski ljubio. Da su suvremeni mladići i muževi bili na visini svoga zadatka, da su znali stati iza svojih trudnih djevojaka i žena, koliko bi manje bilo abortusa! Koliko li je samo djevojaka i žena, nakon bujice ljubavnih obećanja njihovih “partnera” osjetilo čemer napuštenosti u trenucima trudnoće! Vidati nam je rane povrijeđenih žena, zavedenih, iznevjerenih, prevarenih, iskorištenih, otrovanih mržnjom spram muškaraca koji im nisu pružili sigurnost u kritičnim trenucima života.
Sv. Josip je ogledalo pravoga bon-tona, “kavalir” od kojega svaki muškarac treba učiti, zaštitnik o kakvom sanja svaka žena, i terapija za međuljudske odnose, osobito u situacijama neočekivanih trudnoća.
•••
Biti junak, dokazati svoje plemenitaško podrijetlo (noblesse oblige) koje proistječe iz sakramenta krštenja, puno je više od razvrstavanja otpada pri izlasku iz kina. A tko ni taj minimum kućnog odgoja još nije svladao, najbolje da u kino niti ne ide – bar ne bez pratnje mamine.
Izvor: Veritas, ožujak 2017., br. 3 (612)
