U srijedu, 6. siječnja 2021. proslavili smo blagdan Sveta tri kralja , Bogojavljenje. Ovaj blagdan je u narodu poznat i pod nazivom Vodokršće jer toga dana na svim svetim misama blagoslivljamo sol i vodu kojima ćemo tijekom čitave godine blagoslivljati naše obitelji i prostore u kojima obitavamo. Ove godine na svim svetim misama bio je i zajednički blagoslov za sve obitelji budući da su pojedinačni blagoslovi obitelji odgođeni zbog poznate epidemiološke situacije. I to je još jedan razlog da je crkva bila puna na sve tri mise.
Svetu misu u 11 sati predslavio je naš biskup, sada u mirovini mons. Ratko Perić. Biskup nam je u svojoj propovijedi rasvijetlio i rastumačio činjenice vezane uz blagdan Sveta tri kralja, na vrlo zanimljiv i poučan način ukazao na njegov značaj i povezao ga s našom svakodnevicom, približio nam ga. Zbog toga prenosimo propovijed u cijelosti.
TRI DARA – TRI KRALJA, A I ČETVRTI
Sveto nam pismo ne kaže koliko je mudrih kraljeva ili učenih maga s Istoka pohodilo malog Isusa u Betlehemu. Jedna predaja prenosi dvanaest, druga četiri, a općenito se prihvatilo da su bila tri kralja, od kojih je svaki nosio po jedan vrijedan dar: Baltazar zlato, Gašpar tamjan i Melkior smirnu ili plemenitu mast.
Magi. Sv. Matej (2,1-12) spominje Mage. Prema povijesnim istraživanjima ti su Magi bili pleme iz kojeg su dolazili svećenički kandidati u Perziji, današnjem Iranu. Magi su bili učitelji i odgojitelji kraljeva. nijedna se žrtva ne bi mogla prikazati, a da ne bude nazočan jedan mag. To su bili ljudi urešeni znanjem i mirisali svetošću. Taj pozitivan pojam tijekom vremena se izobličio ido posve suprotna značenja: tako nam Novi zavjet prikazuje dva maga: Elima, “vračara”, na otoku Cipru (Dj 13,8) i Šimuna, “čarobnjaka”, u nekom gradu u Samariji (Dj 8,9). Matejevi su magi pozitivne osobe, tražitelji istine, gdje god ona bila, spremni prevaliti cijelu kuglu zemaljsku da doznaju koji je smisao ljudskog postojanja i što nas čeka nakon smrti. Bog nagrađuje takve tražitelje istine, koji su s pomoću zdravih očiju i pameti uza sjaj Njegove zvijezde došli najprije u Jeruzalem da se raspitaju gdje se rodio novi kralj. Mi te mage prevodimo riječju mudraci ili kraljevi.
Betlehem. Gradić Betlehem, nekad zvan Efrata, poznat je po tome što je u njemu patrijarh Jakov pokopao svoju voljenu Rahelu i podigao joj spomenik (Post 48,7). Tu se poganka Ruta udala za Boaza, Davidova djeda (Rut 4,13). Tu se rodio David (1 Sam 16,1) koji će postati kralj i okupiti svih 12 Jakovljevih plemena u jednu naciju i državu, kraljevstvo. David potječe iz Judina plemena koje je mesijansko pleme. Tako će iz Davidove loze doći Isus Krist.
Mudraci u Betlehemu. Evanđelist prikazuje kako su Mudraci došli u Jeruzalem. Kralj Herod se osobito zainteresirao za novoga kralja jer je on tih godina naumio razdijeliti svoje kraljevstvo svojim sinovima, a eto ti novoga kralja. Pitao svoje svećenike što kažu. Oni mu navode nekog proroka Miheja koji govori o Betlehemu i vraćaju se, nezainteresirani, u svoje apartmane. Herod lukavo kaže Mudracima da vide o čemu se radi i da se vrate i izvijeste pa će on stati u kraj toj priči i tom kralju. Mudraci, vođeni zvijezdom, “obradovaše se radošću veoma velikom”, dođu u Betlehem, “uđu u kuću”, a to znači da je sv. Josip, tesar, onu štalu pretvorio u obitavalište koje se moglo nazvati kućom. Poklone se djetetu. Otvore mu svoje blago, prinesu mu tri dara: zlato, tamjan i smirnu – odatle i broj tri za kraljeve! To je bogojavljenje Isusovo Mudracima. Upućeni u snu ne vratiše se k Herodu, nego udariše drugim putom u svoje zemlje.
Tri su osjećaja ili stajališta u tadašnjih ljudi prema Isusu: Herodov pristup mržnje i pokolja djece misleći da će među njima biti i mali Isus. Svećeničko stajalište nezainteresiranosti za novoga Kralja. I silna žrtva Mudraca koji su se dali na put, i to odakle – dokle samo da vide i obdare novorođenog Kralja. Točno su ta tri pristupa ujedno i stajališta ljudi ovoga svijeta prema Kristu i njegovu djelu: jedni ga herodovski mrze do progona i ubojstva, drugi su poput židovskih svećenika ravnodušni do nehaja, a treći ga žele vidjeti, pokloniti mu se, poput poganskih Mudraca, i njegovih se riječi držati jer On ima riječi vječnoga života.
Četvrti mag – kralj – mudrac. Jedna stara predaja kaže – toliko je životna i poučna da ćeš u nju jedva posumnjati – kada se Isus rodio, nisu pošla tri kralja tj. mudraca s Istoka nego četiri. Sveti Matej u svom evanđeoskom izvješću ne navodi, doduše, ni koliko je bilo mudraca, niti im spominje imena, niti piše iz kojeg carstva su bili. Navodi da su se “mudraci s Istoka pojavili u Jeruzalemu, raspitujući se gdje je novorođeni kralj židovski. Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti mu se.” Ali narodna predaja zna sve: i broj, i imena, Gašpar, Baltazar i Melkior, kojima početna slova upisujemo na kućna vrata prigodom blagoslova kuća, a četvrtome bijaše ime Artaban. Trebala su se četiri mudra kralja, kada im se ukazala čudesna super-zvijezda, naći na zakazanu mjestu i odatle zajedno poći i pokloniti se novorođenom Kralju kako ih je Zvijezda poučila i svojim svjetlom sjala pred njima.
Međutim, kralj Artaban iz perzijske Ektabane, koji je sa sobom nosio tri dragocjena dragulja: crveni rubin za oca, bijeli kalcedon za majku i plavi safir za Novorođenoga – naiđe u pustinji na nekog izgubljenog putnika koji se tresao od groznice na samrti. Kada ga Artaban vidje, zaustavi se, izvede ga na pravi put, odvede u bolnicu, proda jedan svoj dragulj za smještaj i liječenje nepoznata bolesnika. I tako se bolesnik spasi. Ali kralj Artaban zakasni na ono mjesto odakle su druga trojica mudraca otišla ne mogavši četvrtoga čekati. Ražalosti se Artaban što neće vidjeti novoga Kralja.
Ipak ga želja ponese na putovanje i tako stigne za godinu-dvije u Palestinu. I to kud će suza neg’ u Betlehem. Nastani se kod jedne obitelji gdje je bio jedan dvogodišnji mališan. Najednom u Betlehemu nasta vriska i jauk. Herodove horde oblijeću kuće koljući mušku djecu ispod dvije godine. Artaban ne zna o čemu se radi. Kada je jedan vojnik čuo plač malog, doletje na vrata tražeći mu glavu. Kralj se Artaban ustoboči na kućnome pragu i ne dade mu unutra. Izvadi iz džepa bijeli dragulj kalcedon i podmiti dželata da ne zakolje dječaka. I vojnik odustane, dijete se spasi, ali ode i drugi dragulj. Osta Artabanu još jedan.
Prolazile su godine, a on uzalud tražio Kralja da mu dadne preostali dragulj. Išao je on i u Egipat prema neprovjerenoj priči putnika namjernika, ali sve uzalud: Malog nema pa nema. Poslije 30 godina nađe se slučajno u Jeruzalemu. Upravo je toga dana bilo jedno raspinjanje, trojicu vuku na brdo iznad grada, na Kalvariju. Artaban je čuo da je među njima jedan Pravednik i pođe za njim misleći da ne bi možda ovaj njegov vrlo skupocjeni dragulj mogao otkupiti toga Pravednika da ne bude raspet. Uto ugleda jednu djevojčicu kako vrišti i trči niz ulicu prema njemu, plačući kao utoplenica. Bježi ispred vojnika koji juri za njom da je uhvati: “Moj tata je u velikim dugovima, došla ovrha, hvataju me da me prodaju i naplate dug. Ljudi, spasite me!”, zapomaže malecka kroz suze. A Artaban misli u sebi: ” Otići će mi i ovaj treći dragulj, a onoga će mi Pravednika razapeti kao da gledam”. I stvarno, uze onaj dragulj, zaustavi vojnika i dade mu safir te tako spasi djevojčicu od prodaje.
Najednom se nebo smrači. Snažan potres uzdrma zemlju, zaljulja se Jeruzalem, a jedna se cigla omače s krova Artabanu na glavu. Poče izdisati, a usne mu se stadoše micati:” Gospodine, kako se ja, nesretan, ne rodih pod sretnom zvijezdom? Trideset i tri godine tražim te pod zvjezdanim i sunčanim nebom, ali te nigdje ne sretoh, niti Ti imalo služih kao svome Kralju, a htio sam svom dušom svojom! Evo i moja zvijezda zađe, a Tebe ne nađoh!”
Tada iz daljine doprije tihi lahor i donese mu blagi glas koji poče Artabana kovati u zvijezde:
“Kada si onog bolesnika u pustinji rubinom pomogao, meni si crveni rubin dao, Artabane!
Kada si onoga dječaka bijelim kalcedonom u betlehemskoj kući spasio, mene si spasio!
Kada si onu djevojčicu na ulici u Jeruzalemu draguljom otkupio, mene si plavim safirom otkupio!
Sve si te dragulje meni poklonio. Zato ću i ja tebe otkupiti, spasiti, vječnim životom nagraditi! Ne boj se, mudri Artabane kralju!”
I kao što svaka zvijezda i sve zviježđe, svaki rubin i svi dragulji imaju svoj projekt, putanju i smisao, tako i svaki čovjek, svaki narod i sve čovječanstvo ima svoj projekt i smisao u Bogu. U svaki biser ljudskog srca i uma utisnut je vječni nacrt spasa. Čovječe, odgovori komu i za što ili za koga daješ svoje dragulje i svoje projekte, osobne i narodne? Kakva te zvijezda vodi po ovoj zemlji? Vjeruješ li da se u Isusovoj Zvijezdi nalazi sveopći božanski projekt smisla i spasa? Vjeruješ li da se onaj tko radi poput mudrog Artabana rodio i djeluje pod Isusovom betlehemskom zvijezdom, koja ljude i narode vodi k vječnom životu? Isusova ih božanska zvijezda obasjava, makar oni to i ne znali. I njima je sretan život jer im je sva toplina i sjaj od Božanske Zvijezde Spasiteljeve!
Zvijezdo Isusova, rođena iz Zvijezede Mora, Djevice Marije, prije 2000 godina, obasjavaj rubine srca našega i dragulje ruku naših, i zvijezde pameti naše, i ovaj Mostar i ovu hercegovinu našu, i Lijepu Našu, i Zemlju ovu i sve njezino pučanstvo i čovječanstvo! Da tvojim svjetlom vidimo svjetlost i tvojom pomoći ostvarimo svoj i sadašnji i budući smisao putanje, patnje i svake žrtve i molitve svoje!
Biskup je podsjetio na 28 godina osnivanja naših župa i zahvalio našem župniku don Ivanu na mukotrpnom i nesebičnom radu u 25 godina svoga svećeničkog djelovanja kojeg obilježava ove godine.
