Svaki se čovjek vjerojatno nebrojeno mnogo puta u svome životu znao prevariti u svojoj zamisli i procjeni. Njegova ga je logika nerijetko izdavala na način kako nije ni mogao slutiti. No, on se uvijek iznova upravo na nju oslanja jer mu razum drugačije i ne dopušta. Stoga se analitičari i bave statistikama kako bi predočili stvarnost i dali svoje predviđanje budućnosti. Ipak, u povijesti čovječanstva odviše je pokazatelja kako brojevi nisu presudni u življenju ovozemaljske protežnice. Da jesu, onda bi, recimo, Kina uvijek bila prvak svijeta u nogometu – a nikad nije bila. Stoga se sve statistike mora ozbiljno uzeti u razmatranje, ali istodobno u svojoj logici ostavljati prostora i za “intervente” koji ju nadilaze. Na toj podlozi valja promatrati i godišnje izvješće o stanju župa uBosni i Hercegovini koje biskupije šalju u Vatikan.
Iz tih se tabela, još od 2004. – s iznimkama 2006. i 2011. – iščitava zašto je istinita ona: “Preživjeli smo rat, sada valja preživjeti mir!” One, naime, pokazuju kako ova zemlja iz godine u godinu ostaje bez katolika. Rezignirano se može, kao zakonitost, ustvrditi: nije uopće pitanje je li nas manje, nego za koliko nas je manje. Na temelju prikupljenih podataka izgodišnjeg blagoslova obitelji, koje svećenici dostavljaju svojim ordinarijatima, nalazimo da su na kraju 2019. u Bosni i Hercegovini bila 353 872 katolika. To je za 11 816 manje nego godinu prije.
Nemali broj župa spao je na manje od 200 vjernika. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji takvih je 54 ( od sveukupno 155 ). Primjerice, cijeli Derventski dekanat ima 590 duša: Bijelo Brdo (25), Bosanski Brod (70), Brusnica (19), Bukovica (4), Cer (36), Derventa (121), Foča (76), Gornja Močila – Sijekovac (12), Kolibe (10), Korače (54), Kulina (6), Novo Selo (42), Plehan (61), Sočanica (6) i Žeravac (48). U Banjolučkoj su biskupiji takve 32 od 48 vjerničkih zajednica. Mostarsko – duvanjska biskupija ima 5 ( od 67 ), a Trebinjsko – mrkanska 4 ( od ukupno 15 ).
Statistički gledano, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji godine 2002. bio je 217 921 katolik; i od tada se broj konstantno smanjuje. U Banjolučkoj biskupiji pad je krenuo nešto ranije – 1999. kada je zabilježeno 52 711 katolika. Mostarsko – duvanjska biskupija je u praću bilježila rast sve do godine 2006. kada je bilo 194 298 katolika da bi i u toj dijecezi uslijedio pad broja katolika. Prvi put se 2014. dogodilo da je Sarajevska nadbiskupija imala manje članova ( 182 843 ), nego Mostarsko – duvanjska ( 182 918 ). a od tada je to konstanta sa sve većeom razlikom.
Očito je to posljedica aktualnih društvenih i političkih gibanja i izazova. Promotrimo li prirodni prirast dobiven razlikom između broja umrlih i broja krštenih, nalazimo da je on samo u biskupiji Mostar – Duvno pozitivan (+47 ), dok je u svim ostalima negativan: Vrhbosanska ( -2 081 ), Banjolučka (-362 ) i Trebinjsko – mrkanska ( -93 ). Slijedom čega onda – dovodeći u vezu s konačnim “minusom” – zaključujemo kako je iz Sarajevske nadbiskupije tijekom 2019. “otišlo” 7 067 katolika, Banjolučke 593, Mostarsko – duvanjske 692 i Trebinjsko – mrkanske 975. Odnosno, sveukupno je BiH, na neki način, napustilo 9 327 katolika. Uvažavajući moguće pogreške i nedosljednosti, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ponajviše su to osjetile župe: Domaljevac (-2 178 ), Busovača (-448 ), Fojnica (-347 )…
I dok će se neki radovati ovim negativnim brojevima i likovati nad njima, valja pribilježiti činjenicu: u BiH samo Katolička Crkva izlazi u javnost sa statistikama. Prema popisu pučanstva iz 2013., u ovoj zemlji živjelo je 3 531 159 ljudi, a danas ih, prema procjenama, nema više od 2,7 milijuna (ako i toliko?). Dakle, razlika je u više od 800 000. Istodobno, katolika je 2013. bilo 432 177, što u usporedbi s krajem 2019. proizvodi -78 305. A što je s ostalima: muslimanima, pravoslavnima i drugima? Razvidno se nalazimo u procesu globalnih gibanja i seoba naroda. Sve to, uz vjernički pogled na život, moramo ukalkulirati u svoju logiku kada donosimo sudove i zaključke za budućnost.
( Tekst Josipa Vajdnera preuzet iz Katoličkog tjednika.)
