Piše: Josip Blažević
“Izvadio sam ribu iz vode i stavio ju na stablo da se ne utopi”, hvalio se majmun svojim dobročinstvom. Nije, jadnik, mogao pojmiti drugačiji način života od vlastitoga.
I sami smo nalik spomenutome majmunu. Rađamo se u grijehu, u njemu živimo, grijeh živi u nama, već se udomaćio, postao naša druga narav, poradi čega nas govor o bezgrješnosti ostavlja ravnodušnima, ne evocira u nama nikakva sjećanja, ne dotiče se naših emocija, jer je bezgrješnost onkraj našeg iskustva.
I naša teološka promišljanja opterećena su grijehom i njime diktirana. Premalo promišljamo o neokrnjenom svijetu, kakav je proizašao iz Božje promisli, o svijetu prije pada u grijeh, i njegovoj putanji da se na greben grijeha nismo nasukali.
•••
Na svećenikovo pitanje: “Da si ti sama na svijetu, bi li dobri Bog za tebe umro?” djevojčica je odgovorila: “Ne, ne bi, jer ne bi bilo nikoga da ga razapne”. Grijeh je nanio neizmjernu štetu Božjem stvorenju, u svijetu prouzročio pukotinu koja se širi, a svijet tone sve dublje i dublje. Zbog našega grijeha Bog ne mijenja svoj naum o utjelovljenju, štoviše, prema Thesaurusu, “prilikom stvaranja Bog je predvidio otkupljenje po Kristu”.
Isus Krist je “arhetip” po kojemu je čovjek stvoren. Bog nas je oblikovao po svome Sinu, čija smo slika, otisak. I da nije bilo grebena grijeha, Krist bi se svejedno utjelovio među ljudima. Nakon našega sunovrata u grijeh, njegovo utjelovljenje postalo je i naše otkupljenje. Utjelovljenjem Isus uzima na sebe ljudsku narav u njezinu palom stanju, s unutarnjim “crvom smrtonoscem” koji se po grijehu uselio u nas. Bezgrješan se, među grješnicima pojavio, nama u svemu jednak, osim u grijehu. A baš to “osim u grijehu” mi smrtnici vitlani hirovitošću grijeha teško poimamo.
•••
Naše nerazumijevanje bezgrješnosti doseže svoj vrhunac pred Isusovom Majkom, koju je Crkva proglasila Bezgrješnom. Pod tim imenom ona se, nedugo potom, objavila u Lurdu: “Ja sam Bezgrješno Začeće”. Nasuprot Isusu, koji je Bezgrješan “sišao” među nas grješnike, Marija je (iz)uzeta od grijeha posebnom Božjom povlasticom, da bi začela Sina Božjega u fizičkoj stvarnosti njegova tijela i krvi, Bezgrješna nosi Bezgrješnoga, tijelo njezina Sina i njezino je tijelo, krv njezina Sina i njezina je krv. Marija je prvi i najdivniji plod Otkupljenja svoga Sina. Što li je, pitamo se, Marija osjećala u duši dok je slušala iz usta prvih apostola nakon Pedesetnice riječi pretvorbe: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje” (Lk 22, 19)? Ovo tijelo, žrtvovano i nanovo predstavljeno u sakramentalnim znakovima, što ga ona sada prima u Euharistiji, bilo je ono isto tijelo koje je ona začela i nosila u svojoj utrobi! “Primiti Euharistiju za Mariju je moralo značiti kao da iznova u krilo prima ono srce koje je kucalo zajedno s njezinim i oživljavanje onoga što je iskusila pod križem” (Ivan Pavao II.). Veliko je to otajstvo koje i nas vjernike, po primanju Euharistije, čini sličnima Mariji, Isusovoj Majci.
•••
Marijanska Godina Gospe Fatimske, u koju smo zakoračili, i stogodišnjica utemeljenja Vojske Bezgrješne, izazivaju nas da se zagledamo u Bezgrješnu i nju promatrajući spoznamo kakvu preobražajnu snagu nosi u sebi Euharistija. U njoj vidimo svijet obnovljen u ljubavi. Bezgrješna je glasnik novoga i ljepšega svijeta, izvornoga svijeta, svijeta bez grijeha. Sv. Maksimilijan Kolbe započeo je veličanstveni projekt podizanja gradova posvećenih Bezgrješnoj, u Poljskoj, Americi, Japanu… Perivoji svetosti na Zemlji! Ali, i nadasve, promicao je osobnu posvetu Bezgrješnoj, po Čudotvornoj medaljici, kako bi sav svijet osvojio za Bezgrješnu. Bio je to njegov san i lajtmotiv!
U tome smislu ovogodišnji Božić marijanski je obilježen. A govoriti o Mariji ne možemo a da se ne dotaknemo otajstva njezina Sina, u čijoj je ona službi, otajstva Crkve, čija je pak ona Majka. Štoviše, Crkva je Isusova kolijevka! Onako kako je to lijepo izrekao sveti papa Ivan Pavao II.: “Već dvije tisuće godina Crkva je kolijevka u koju Marija polaže Isusa te ga povjerava klanjanju i promatranju svih naroda”. Pred tom kolijevkom, zajedno s Bezgrješnom, i zborom mudraca svih vremena, i mi prignimo koljena iskreno moleći novorođenoga Sina Božjega da i nas ropstva grijeha oslobodi onom milošću kojom je od grijeha izuzeo svoju bezgrješnu Majku.
Marijin i Antunov Božić neka razveseli srca svih naših dragih čitatelja i štovatelja sv. Antuna Padovanskoga!
Izvor: Veritas, prosinac 2016.; br.:12 (609)
