Piše: Josip Blažević
Hrvatski film “Vegetarijanac ljudožder” (2012.) redatelja Branka Schmidta, prema priči Ive Balenovića, ekranizirao je problem korupcije u medicini. Ima li je, i u kojoj mjeri? Vjerojatno ne više nego u drugim strukturama društva. Korupcija je zlo našega vremena, upozorava papa Franjo, na koje nisu imune ni Bogu posvećene osobe. “Corruptio optimi, pessima” (“Najgora je korupcija najboljih”). Korumpirani čovjek ima svetački izraz lica i živi u najdubljem uvjerenju da on to nije.
•••
Ako korupciju, ili podmitljivost (lat. corruptus – potplaćen), definiramo kao zloporabu službe ili položaja radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi bez pravnog pokrića, onda ćemo, samozadovoljno, zaključiti da mi to doista nismo. Ali ako korupciju definiramo kao povredu općeg interesa zbog vlastitog koristoljublja, i nazovemo ju pravim imenom – moralna pokvarenost – onda smo na pravom tragu (samo)spoznaje. Od školskog prepisivanja na ispitima, do guranja preko reda, sve to pripada lancu sitnih korupcija.
Srž korupcije počiva u tome da pojedinci, ili skupine, nekažnjeno krše pravila koja vrijede za sve članove zajednice. Stječu određene pogodnosti u odnosu na one koji se drže pravila. Zbog korumpiranih ostali, koji igraju po pravilima, ne mogu, ili mogu teže i sporije, ostvariti vlastita prava. Korupcija je osnovni uzrok propasti civilizacija, društava, redovničkih zajednica, pa i podrivanja temelja Crkve.
Kad većina shvati da živi u zajednici gdje pojedinci mogu raditi što žele, a ostali se moraju držati pravila, trne se ljubav i raspoloživost za žrtvu. Prevladava mentalitet minimalizma, nemotiviranosti, bezvoljnosti, mrzovoljnosti, hladnoće i depersonalizira-nih odnosa. Takva zajednica ili ustanova polako, ali sigurno, propada.
•••
Medijske afere, vezane uz pojedine neprofesionalne liječnike, sve glasnije optužbe za spregu snažnoga farmaceutskog lobija i liječnika, ukazuju na korumpiranost u zdravstvu i stvaraju klimu nepovjerenja prema liječnicima. Spomenuti trend, s druge strane, obeshrabruje mlade ljude da se odlučuju za liječničko zvanje. Sve je više izvrsnih liječnika koji napuštaju Hrvatsku i odlaze u inozemstvo zbog boljih uvjeta, mogućnosti napredovanja, i primjerene nagrade za uloženi trud.
Treba odati priznanje većini naših liječnika koji rade profesionalno, pošteno, i požrtvovno. Liječničko zvanje, po svojoj naravi, bitno se razlikuje od svih drugih. Zbog empatije koju pretpostavlja, po nadahnuću na milosrdnog Samaritanca, od samih početaka kršćanstva mnogi su poganski liječnici postajali kršćanima, a kršćani liječnicima. Kroz povijest Crkva je zabilježila više od stotinu svetih liječnika i liječnica, od sv. Luke evanđelista pa do, posljednje, Ivanke Berete Molla.
I danas neke bolnice još uvijek nose kršćanska imena (“Sveti Duh”, “Sestre milosrdnice”…) makar su Crkvi oduzete a danas se, nažalost, u mnogima život ne samo spašava nego i upropaštava (pobačaj). I to je problem korupcije liječnika bez savjesti.
•••
S kršćanstvom započela je gradnja bolnica i to shvaćenih kao “Božji gostinjac”. U srednjem vijeku između bolničkih kreveta nisu postojali zidovi nego pregrade od zavjesa. Kada bi svećenik u bolnici slavio misu, zavjese bi bile razmaknute a bolesnička soba pretvorena u crkvu. Bolesnici bi svoje patnje sjedinjavali s Kristovom žrtvom na oltaru, za spasenje svijeta, dok bi medicinsko osoblje u istoj Kristovoj žrtvi na oltaru pronalazilo nadahnuće za služenje bolesnicima, prema Isusovoj riječi: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 45). Protjerivanjem Boga iz javnih ustanova, bolnice su lišene vertikale. Liječniku bez vjere, ako ponestane prirodne empatije, opće ljudskosti, preostaje traženje vlastite koristi i/ili profita. Pacijentima (od latinske riječi patiens, što znači patnja, trpljenje), bol bez Boga biva lišena smisla, postaje apsurdna, pa gube strpljenje, postaju razdražljivi, u najgorem slučaju posežu za skončanjem života, eutanazijom.
•••
Korupcija, medicinska, redovnička, politička, i bilo koja druga, ne traži oproštenje nego – izlječenje. Istinski lijek je protjerivanje “duhovne svjetovnosti” i povratak svetaca koji su, doista, probili okove imanencije i uspostavili vertikalu. Samo radikalni povratak Boga može svijet izliječiti od pokvarljivosti (korupcije).
Želimo iskreno da tome pridonese i ovaj broj Veritasa koji osobito posvećujemo problemu korupcije.
Izvor: Veritas, listopad 2016.; br. 10 (607)
