Već dvadeset i prvi put za redom, subotom najbližoj blagdanu sv. Ilije proroka, održava se tradicionalni susret Sovićana na groblju Radešnice, župa Goranci, ponad Mostara. Ove godine ilindanski susret je bio poseban jer predvoditelj misnoga slavlja, salezijanac don Marinko Ivanković obilježava pedesetu godinu misništva, svoju Zlatnu Misu.
Naime, susreti Sovićana su nastali kao spomen na Mladu Misu don Marinka koja je bila poseban događaj za ovo malo mjesto na Ilindan, 20. srpnja 1969. Prije 50 godina pod vedrim nebom na inproviziranom oltaru mladomisnik je započeo svoje vjerno služenje Bogu i ljudima u svojim rodnim Sovićima, pod geslom: „Ljubite jedan drugoga, kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 15,12). Toga dana okupilo se mnoštvo naroda, ljudi koji su na osobit način voljeli i cijenili mladomisnika. Većina tadašnjih misara preselili su se Gospodinu, a neki od onih koji su nošeni u njihovim naručjima prisjećaju se toga dana i zahvaljuju Bogu što mogu biti dionici Zlatne Mise. Kao svoje zlatomisničko geslo don Marinko je izabrao riječi iz Lukinog evanđelja: „Slavi dušo moja Gospodina“. Na početku slavlja u ime obitelji, prijatelja i okupljenog puka koji je ispunio groblje Radešnice, jubilarca je pozdravila Karla Ivanković: „Na ovom istom mjestu prije točno 50 godina imao si svoju Mladu Misu, okružen onima koji te vole. I danas nakon 50 godina, na istom mjestu, slaviš jubilarnu Misu, 50 godina svećeništva. I dalje si okružen onima koji te vole, samo u drugačijem sastavu.“
Don Marinko se biranim riječima zahvalio svima nazočnima na Svetoj misi, te s nostalgijom prisjetio svoje Mlade Mise, trenutka kada je prvi put stupio pred oltar Gospodnji kao vjerni služitelj Bogu i ljudima. Prisjetio se i svojih pokojnih roditelja, brata, te svih Sovićana, ne samo onih koji su pokopani na Radešnicama nego i po drugim grobljima ili im se za grobove ne zna.
Uz zlatomisnika u koncelebraciji su sudjelovali petorica svećenika: don Ivan Perić, župnik župe sv. Marka i sv. Luke – Cim/Ilići, don Marin Krešić, župnik župe sv. Stošije u Biogradu na Moru, a korijenima vezan za Soviće, don Josip Stanić, salezijanac iz Žepča, don Mirko Barbarić, salezijanac na službi u Splitu, te goranački župnik fra Ivan Ivanda. Sv. Misu svojim pjevanjem animirali su članovi zbora „Dobri Pastir“ iz Cima/Ilića pod vodstvom don Ivana. Misna čitanja su pročitali Matea Glibić i Mario Glibić, evanđelje navijestio don Marin, a molitvu vjernika je pročitala Karla Ivanković. Na kraju sv. Mise čestitku i riječi zahvale uputio je fra Ivan, župnik domaćin: „Svi mi svećenici pamtimo cijeli život Mladu Misu, a vjerujem da će on pamtiti također i ovu misu nakon 50 godina. To je nešto uistino veliko, služiti Bogu cijelim svojim životom. Potpuno se predati služiti Božjem narodu. Služiti na puno načina, ali s ljubavlju, s radošću i predano. To je veličina svećeništva.“
Nakon Svete Mise nastavljeno je druženje pod šatorom i vedrim nebom na ledini pored groblja Radešnice uz čestitke, pjesmu i veselje, baš kao i prije 50 godina do kasno u noć. Organizatori su se potrudili da sve bude spremno kako bi se svi okupljeni vjernici mogli okrijepiti i počastiti.
Iskrene čestitke don Marinku na njegovom zlatnom jubileju! Dao mu Gospodin milost i zdravlje da ustraje do kraja kao Njegovo ljubljeno dijete, te vođen Duhom Svetim svjedoči Gospodina koji je sama Ljubav. Na tom putu neka ga prati zagovor Blažene Djevice Marije, sv. Ivana don Bosca i svih Svetih!
Don Marinko Ivanković je rođen 20. lipnja 1942. u Sovićima, župa Goranci, nadomak Mostara. U Gorancima je do petog razreda pohađa osnovnu školu pješačeći svaki dan više od 10 km na putu do škole i na povratku domu. Nakon toga školovanje je nastavio u Mostaru. Na prijedlog tadašnjeg župnika fra Miroljuba Skoke s još dvojicom prijatelja 1958. odlazi u sjemenište u Zadar, godinu dana kasnije stiže u novicijat u Rijeku gdje 1960. polaže zavjete i pristupa salezijanskoj družbi. Sljedeća tri razreda gimnazije završava u Rijeci. Potom odlazi na odsluženje vojnog roka nakon kojeg ide u Zagreb gdje upisuje Bogoslovni fakultet. Za svećenika je zaređen 1969. Poslije pastoralne godine odlazi u Križevce gdje dvije godine predaje u salezijanskoj gimnaziji i brine o odgoju salezijanskih kandidata. Potom dolazi u Zadar i na Filozofskom fakultetu upisuje studij povijesti i pedagogije te tri godine vodi dvije župe: Murvicu i Briševo. Ponovno se zatim vraća u Rijeku gdje je u salezijanskoj gimnaziji, koja će 1991. postati škola s pravom javnosti, punu 31 godinu radio kao profesor i pedagog. Nakon toga se umirovljuje. Poslije sedam godina vođenja tajništva Provincije, 2013. godine, stigao je u Salezijansku zajednicu u Žepče gdje kao ispovjednik radi i boravi i danas.
Foto: urednik/Darko Glibić
