Dragi župljani, dragi posjetitelji naše web stranice!
Tiho sam se nadao prije tjedan, dva da ću vam Uskrs čestitati kao i uvijek do sad, s oltara Gospodnjeg, ali nažalost, kako dani odmiču, tako je sve teže biti „prorok“ i znati kad ćemo se vratiti normalnoj i uobičajenoj svakodnevnici. Stoga, danas na Veliki petak, dva dana uoči svetkovine Gospodnjega Uskrsnuća, šaljem vam ovim putem nekolike riječi svoje duhovne blizine i molitve da sveti dani u kojima se nalazimo, unatoč svom lošem ozračju, ipak budu duboko u srcu svakog od vas radosni i blagoslovljeni.
Najveći dio vas, kako obrede Velikih dana, tako i Uskrsnu Misu pratit će putem radio ili tv prijemnika. Rijetki su se usudili doći u crkvu, te poštivajući potrebnu distancu, obredima i svetoj Misi sudjelovali u svojoj crkvi. Žao mi je da se crkvena vlast nije malo više potrudila (!) ili barem pokušala izboriti za zakon koji bi dozvoljavao da više od jednog vjernika (kako je trenutno na snazi) bude nazočno u crkvi. Po više njih je (ne dva, nego i pet i deset i dvadeset) u drugim institucijama, političkim i ekonomskim (saborne sjednice i stožeri, trgovine i trgovački centri i sl.) na jednom mjestu. Zašto se nije moglo izboriti za zakon koji bi uzimao u obzir omjer kvadrature crkve s brojem ljudi i na taj način, poštivajući potrebnu distancu (kao zapravo temeljno i najvažnije mjerilo u cijeloj priči oko koronvirusa), u crkvi od 800 m2 kao što je naša da, nikog ne ugrožavajući, bude prisutno na jednoj misi barem 100 vjernika?! Sve su glasniji prigovori pojedinih vjernika kako su mnogi biskupi (naš zasigurno NE) prvi „potrčali“ zatvoriti vrata crkve te vjernicima „toplo preporučili“ praćenje sv. Mise preko tv ekrana. Hm… Kako smo, Bože mili, daleko od prve Crkve i njenih vjernika po katakombama koji su po cijenu vlastita života (zbog progona poganske rimske vlasti) bili spremni i na mučeničku smrt samo da bi sudjelovali u svetim otajstvima… „Kad Sin čovječji ponovno dođe u slavi, hoće li naći vjere za zemlji…?“, pita Krist nas i svoje učenike.
Ne želim ovim dopisom glumiti „generala poslije bitke“ jer bitka još traje, ali zasigurno ćemo svi biti pametniji kad ova nevolja, akobogda, uskoro prođe. Želim tek kazati da sam sve ovo vrijeme svojim vjernicima na raspolaganju za duhovu (i materijalnu, u skladu s mogućnostima) pomoć, da je naša crkva Krista Dobroga Pastira svaki dan otvorena i da se u njoj redovito slave sv. Mise. Imali smo i krštenja ovih dana, Bogu slava. I svi koji su se željeli ispovjediti, opet kažem, uz poštivanje potrebne distance, dobro su došli. I svi oni koji su željeli da ih se pohodi u njihovim domovima, vrlo rado. Zajedničku uskrsnu ispovijed, nažalost, nije bilo moguće organizirati.
Dragi vjernici! Kaže narod „Nije svako zlo za zlo“, tako zasigurno ni ovo. I svako zlo (uvijek od ljudske ruke, i nikako od Boga!) Bog može okrenuti na dobro. Tako i ovu virusnu nevolju. Mnoge je vratila obiteljskoj molitvi, vježbi u strpljivosti, pouzdanju u Boga, svijesti da je On gospodar neba i zemlje, a ne „globalisti“ koji se možda i skrivaju (a sve više razotkrivaju!) u ovoj sveopćoj pandemiji straha. „Tamo gdje započinje sveopći strah, prestaju logika, razum!“ Previše se ponavlja: „…ostanite doma u 4 zida i neprestano buljite u press koferencije koje prebrojavaju mrtve…“, kao da se nikad do ovih dana nije umiralo, a još niti jednom nisam čuo nešto kao: „…iziđite na zrak i šetajte na zraku, izmolite krunicu sami ili s nekim kraj sebe (uz razmak!)…” Rijetki su, prerijetki, iz ovih kriznih stožera koji Boga spominju i u Njega se uzdaju, a propisuju sve restriktivnije mjere i ovih dana naplaćuju drastične kazne vjernicima koji ne mogu ne doći na obrede Velikoga tjedna. Stoga, poštovani čitatelji, pratite, dakako, sve što govore i crkvene i civilne vlasti, ali mislite i odlučujte svojom glavom i nek vam Duh Sveti u molitvi bude prvi Savjetnik. Od Njega prosite darove mudrosti, savjeta, duha jakosti i uvijek ćete donositi najbolju odluku i za sebe i za svoga bližnjega.
S tim mislima želim vam svima Radost Uskrsla Krista koji je pobijedio smrt i svaki strah od korone i svake zemaljske prolazne nevolje raspeo na drvo križa i pohranio u grob, a iz njeg izišao kao Pobjednik nad grijehom i smrću i nad svakom našom nevoljom. Stoga vjerujmo samo Njemu i u Njega se ponajprije pouzdajmo da ćemo i nakon ove virusne korizme izaći duhom jači i Bogu vjerniji!
Veliki petak, 10. travnja 2020.
don Ivan Perić, župnik
